Međubiskupijski sud I. stupnja u Zagrebu

Međubiskupijski prizivni sud u Zagrebu

Crkveni sudovi

Crkva je od svojih početaka vršila sudsku vlast rješavajući sporove koji bi se pojavili u zajednici vjernika.

Danas procesno pravo u kanonskom uređenju sačinjava važno područje koje je bitno za ispravno uređenje Crkve i za djelotvornu zaštitu njezine stege. Knjiga VII., Postupci (kann. 1400-1752), Zakonika kanonskoga prava (iz 1983.) sadrži cjelokupnost odredaba ustanovljenih od Crkve za upravljanje pravednošću kako na sudskom (sudski postupci), tako i na izvansudskom području (upravni postupci).

Sudski postupci u crkvenome zakonodavstvu, kao i u civilnoj zajednici, nedvojbeno uvijek sačinjavaju nešto neredovito i neobično, jer pretpostavljaju prekršaj zakona, kršenja prava drugih, situaciju sukoba ili barem dvojbe, nesigurnosti, činjenične ili pravne, koje treba razriješiti, pojasniti. Kanonsko uređenje u svojim odredbama potiče vjernike da se, čuvanjem pravednosti u Božjemu narodu, koliko je god moguće, izbjegnu sporovi i da se što prije miroljubivo izglade. Nažalost, kršenje zakona i prava drugih, u dobroj ili zloj vjeri, svakodnevna je pojava koja u zajednici stvara društveno opasno stanje pa je nužno da se red i pravednost ponovno uspostave prema preciznim odredbama i formalnostima, u jamstvu djelotvorne zaštite prava.

Sudska je vlast jedna od triju bitnih funkcija vlasti vođenja (vlast upravljanja) koja kao vlastito pravo pripada Crkvi ustanovljenoj od Krista, kao povijesnoj i društveno uređenoj zajednici. Područje vršenja sudske vlasti Crkve odnosi se vlastitim i isključivim pravom na parnice koje za predmet imaju duhovne stvari i one povezane s duhovnim stvarima, kao što su zaštita prava fizičkih i pravnih osoba, proglašenje pravnih čina, kaznene parnice usmjerene na proglašenje ili nametanje crkvenih kaznenih mjera zbog teških kršenja zakona.

U kanonskom pravu postoje različite vrste sudova:

1. S obzirom na vlast koja sudi: sudovi dijecezanskih biskupa, redovničkih ordinarija, Apostolske Stolice (Rimska rota, Apostolska signatura, Apostolska Pokorničarna).

2. S obzirom na područje: biskupijski i metropolitanski, međubiskupijski, provincijalni, regionalni, nacionalni.

3. S obzirom na instanciju: sudovi prve, sudovi druge, sudovi treće i daljnje instancije.

4. S obzirom na sudsku vlast: redoviti sudovi, ovlašteni sudovi.

5. S obzirom na broj sudaca: zborni (u kojima sudi sudsko vijeće), nezborni ili monokratski sudovi sa sucem pojedincem.

6. S obzirom na vrstu postupka: sudski, upravni postupak.

7. S obzirom na opseg mjerodavnosti: sudovi za sve vrste parnica, sudovi za parnice određene kategorije.

 

Ženidbeni postupci (parnice)

Postupcima (kann. 1400-1752) nalaze se i Ženidbeni postupci (kann. 1671-1707):

parnice za proglašenje ništavosti ženidbe (kann. 1671-1691);

parnice rastave ženidbenih drugova (kann. 1692-1696);

postupak za oprost od tvrde a neizvršene ženidbe (kann. 1697-1706);

postupak u pretpostavljenoj smrti ženidbenoga druga (kan. 1707).

Parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe (kann. 1671-1691), kojima je posvećena ova mrežna stranica, Crkva je uvijek posvećivala posebnu brigu, ne samo zbog njihove naravi te moralnih, socijalnih i pravnih posljedica koje iz njih proizlaze, nego i zbog toga što te parnice sačinjavaju najveći dio suđenja u crkvenim sudovima. To se u prvom redu duguje činjenici što Crkva, na riječ svoga Učitelja, smatra ženidbenu vezu među krštenima povlaštenim znakom prenošenja milosti, velikom tajnom u kojoj se očituje intimna stvarnost ljubavi koja je Bog. Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu dobru supruga te rađanju i odgajanju potomstva.

Ženidba i obitelj nalaze se u temeljima ljudskoga života i društva pa govor o ženidbi i obitelji zaslužuje pažnju i istinu. Pred promašenim ženidbenim sjedinjenjima potrebno je mirno i točno razlučivati okolnosti te pogođene osobe upućivati na savjet kompetentnim osobama, pomoći im u proceduri, čuvajući se pri tome davanja lažne nade i donošenja prijevremenoga mišljenja i suda.

Međubiskupijski sudovi su novina u kanonskome pravu. Odluku o osnivanju Međubiskupijskoga suda prvoga stupnja u Zagrebu i Međubiskupijskoga prizivnog suda u Zagrebu donijeli su biskupi Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine 25. rujna 1999. godine, a Odluku je 30. prosinca 1999. godine potvrdilo Vrhovno sudište Apostolske Signature. Moderator oba suda je Zagrebački nadbiskup.