Kod parnica o ništavosti ženidbe najčešće se primjenjuje redoviti sudski postupak. Osim redovitog sudskog postupka, u slučaju očite ništavosti može se primijeniti i kraći ženidbeni postupak pred biskupom.
Redovito parnično suđenje u kanonskome pravu odvija se kroz 5 različitih faza: uvođenje parnice, istražna i dokazna faza, raspravna faza, odlučujuća faza i završna faza.
- Uvođenje parnice obuhvaća podnošenje tužbe i utvrđivanje predmeta spora. Iz tužbe mora jasno proizlaziti kanonski razlog ništavosti ženidbe, tj. moraju se izložiti barem općenito činjenice i dokazi kojima se potvrđuje ono što se tvrdi. Kad zaprimi tužbu, sudski vikar, ako smatra da ima nekog temelja, donosi odluku o prihvaćanju tužbe i naredi da se primjerak priopći branitelju veze te tuženoj stranci dajući joj rok da iznese svoje mišljenje o zahtjevu. Kada prođe navedeni rok, sudski vikar svojom odlukom odredi formulaciju dvojbe.
- U istražnoj fazi parnice preslušavaju se stranke u postupku (tužitelj i tužena stranka), a u dokaznoj fazi parnice parnične stranke podnose dokaze (npr. preslušavaju se svjedoci, dostavljaju isprave, ako je potrebno pristupa se vještačenju stranaka i dr.). Nakon istraživanja parnice strankama se daje pravo uvida u spise parnice. Ta se faza završava zaključenjem dokaznoga postupka.
- U raspravnoj fazi stranke u parnici podnose svoje obrane i primjedbe, kojima se dodaju primjedbe branitelja veze i promicatelja pravde, ako sudjeluje u suđenju.
- Po završetku rasprave predsjednik sudskoga vijeća utvrđuje koji će se dan i sat sastati suci da bi donijeli odluku. Nakon što se zazove božansko ime suci redom iznesu zaključke i utvrđuje se što treba stajati u odredbenom dijelu presude, tj. je li ništavost ženidbe dokazana ili nije dokazana.
- Nakon što se izradi presuda, dostavlja se strankama u postupku. Presuda, kojom je prvi put ženidba proglašena ništavom, postaje izvršna nakon isteka određenih rokova. Stranka koja se smatra oštećenom, a isto tako promicatelj pravde i branitelj veze, imaju pravo podnijeti ništovnu žalbu protiv presude ili priziv protiv iste.
U svakoj parnici sudjeluju suci, branitelj veze, bilježnik, a od slučaja do slučaja promicatelj pravde, odvjetnici, vještaci i tumači.
Shemu redovitog postupka vidi
ovdje.
Kraći postupak pred biskupom odvija se na sljedeći način:
Sam dijecezanski biskup mjerodavan je suditi u tim kraćim postupcima. Riječ je o postupcima za koje će se trebati ispuniti sljedeći uvjeti:
1° da zahtjev podnesu oba ženidbena druga ili jedan ženidbeni drug uz suglasnost drugoga;
2° da okolnosti stvari i osoba, potkrijepljeni svjedočanstvima ili ispravama, ne zahtijevaju pomnije ispitivanje ili istraživanje te jasno ukazuju na ništavost.
Odluku o vođenju kraćeg postupka pred biskupom donosi sudski vikar koji ujedno imenuje suca istražitelja, prisjednika i bilježnika.
Nakon provedenog istraživanja i roka za primjedbe, spisi parnice dostavljaju se dijecezanskom biskupu. Dijecezanski biskup prije suđenja savjetuje se s istražiteljem i prisjednikom, razmatra primjedbe branitelja veze i, ako ih ima, obrane stranaka, te ako stekne moralnu sigurnost o ništavosti ženidbe donosi presudu. Ako dijecezanski biskup neće steći moralnu sigurnost o ništavosti ženidbe, spise parnice vratit će u redoviti način postupanja.
Protiv presude biskupa u kraćem postupku moguć je priziv na metropolita ili na Rimsku rotu; ako je presudu donio metropolit priziva se na najstarijeg sufragana po uspostavi sufraganske biskupije.
Shemu kraćeg postupka pred biskupom vidi
ovdje.
Podnesena, urudžbirana i prihvaćena tužba
Podnesena i urudžbirana tužba ne znači i da je tužba prihvaćena. Tužbu odlukom prihvaća ili odbacuje sudski vikar.
Tužba se može odbaciti:
1. ako sudac ili sud nisu mjerodavni;
2. ako je nedvojbeno sigurno da tužitelj nema pravne sposobnosti nastupati na sudu;
3. ako tužba nije izrečena pred sucem pred kojim se parnica pokreće, ako se ne naznačuje što se zahtijeva i od koga se zahtijeva; ako ne naznačuje na koje se pravo tužitelj oslanja i bar općenito činjenice i dokaze kojima se potkrjepljuje ono što se tvrdi; ako nije potpisana od tužitelja ili njegova zastupnika s naznakom dana, mjeseca i godine te mjesta u kojemu tužitelj ili njegov zastupnik stanuju ili za koje izjave da će, radi primanja spisa, u njemu prebivati;
4. ako je iz same tužbe posve jasno da zahtjev nema nikakva temelja i da nije moguće da se tijekom postupka pokaže neki temelj.
Ako je tužba odbačena zbog nedostataka koji se mogu ispraviti, tužitelj može ponovno podnijeti istom sucu novu, propisno sastavljenu, tužbu. Protiv odbacivanja tužbe stranka ima uvijek neokrnjeno pravo da u roku deset iskoristivih dana uloži razlozima potkrijepljen utok.
Što slijedi kad se tužba prihvati
U odluci kojom se tužba prihvaća sudski vikar naredi da se primjerak tužbe priopći branitelju veze i, ako tužbu nisu potpisale obje stranke, tuženoj stranci, dajući joj rok od 15 dana da iznese svoje mišljenje o zahtjevu.
Kada prođe navedeni rok, nakon što je, ako i koliko god to smatra prikladnim, drugu stranku ponovno upozorio da očituje svoje mišljenje o tužbi, i saslušavši branitelja veze, sudski vikar odlukom odredi formulaciju dvojbe i odluči treba li se parnica voditi redovitim ili kraćim postupkom. Ta odluka odmah se priopćava strankama i branitelju veze.
Ako parnicu treba voditi redovitim postupkom, sudski vikar istom odlukom uspostavi sudsko vijeće. Formulacija dvojbe mora odrediti s kojeg se razloga ili s kojih se razloga osporava valjanost ženidbe.
Ako se pak odredi vođenje parnice kraćim postupkom pred biskupom, sudski vikar istom odlukom kojom utvrđuje formulaciju dvojbe imenuje istražitelja i prisjednika te na sjednicu, koja se treba održati u roku od trideset dana, poziva sve one koji na njoj trebaju sudjelovati.
Jednom utvrđena formulacija dvojbe ne može se valjano mijenjati, osim novom odlukom, zbog važnog razloga, na zahtjev jedne od stranaka, nakon što se sasluša druga stranka i branitelj veze te nakon temeljitog razmatranja razloga.
Određivanje formulacije dvojbe/dvojba i njezino priopćivanje strankama od velike su važnosti jer su usko povezani s pojmom suđenja i, dosljedno tome, s pravom na obranu. Bez određivanja formulacije dvojbe nema ni samog suđenja. Osim toga, nitko se ne može prikladno braniti ako ne zna o čemu je riječ, tj. o kojem je točno razlogu riječ. Kod postupaka o ništavosti ženidbe, formulacija dvojbe ili dvojba ne smije se ograničiti samo na opću činjenicu je li utvrđena ništavost ženidbe u dotičnom slučaju, nego mora odrediti iz kojeg se ili kojih razloga pobija valjanost ženidbe. Svaki pojedini razlog treba upućivati na određeni kanon ženidbenoga prava i treba za svaki pojedini navedeni razlog ništavosti naznačiti na koji se stranka u parnici poziva. Naravno da razloga ništavosti može biti i više, a mogu se formulirati bilo na izmjenični, bilo pomoćni ili podređeni način, već prema različitim razlozima ništavosti. To je preciziranje prijeko potrebno da bi se mogla donijeti presuda koja dopušta sklapanje nove ženidbe.
Kada stranke prihvate odluku o formulaciji dvojbe ili dvojba, odnosno ako u roku 10 dana od priopćavanja odluke stranke ništa ne prigovore, predsjednik ili izložitelj novom odlukom određuju istraživanje parnice i pozivaju stranke na preslušanje.
Istraživanje parnice
Istraživanje parnice ili dokazna faza je razdoblje u kojoj parnične stranke podnose svoje dokaze i rješavaju uzgredne sporove koji bi se eventualno mogli pojaviti. Prihvaćanje tužbe ne garantira tužitelju/tužiteljici da će se tijekom postupka utvrditi ništavost ženidbe. Na osnovi provedenog istražnog i dokaznog postupka dolazi se do moralne sigurnosti. Suci dostatnu moralnu sigurnost o ništavosti ženidbe mogu steći jedino na temelju dokaza (ispitivanje stranaka, svjedoka, isprava, stručnjaka (vještaka: psihologa, psihijatra, ginekologa…). Teret dokazivanja leži na tužitelju/tužiteljici koji/koja napada valjanost ženidbe.
Dokazna faza završava odlukom o zaključenju dokaznoga postupka. Kada prikupi dokaze, sudac mora prije rasprave parnice objaviti spise. Spisi se objavljuju odlukom suca kojom stranke i njihovi odvjetnici dobivaju pravo uvida u njih i mogućnost iznošenja obrana.
Posredovanje vještaka
U parnicama o ništavosti ženidbe zbog razloga “spolne nemoći” ili “nedostatka privole” zbog psihičkih razloga (kan. 1095) i parnicama o ništavosti zbog drugih razloga, traži se posredovanje stručnjaka.
Kada je riječ o spolnoj nemoći posredovanje stručnjaka je obvezatno po zakonu, a sudac se treba poslužiti njihovim djelom, osim ako se iz okolnosti očito vidi da je to nekorisno. Dovoljan je samo jedan stručnjak. Svaki će sudac u konkretnom slučaju prosuditi hoće li se poslužiti djelom jednog ili dvojice stručnjaka.
Kada je riječ o nedostatku privole posredovanje stručnjaka prepušteno je razboritom sudu samoga suca. Prisutnost stručnjaka može biti i suvišna kada nepobitni klinički spisi, pouzdane sudske izjave stručnjaka ili stručna izvješća prethodno izrađena koje sudac smatra valjanima, anticipiraju s dostatnom sigurnošću stručne zaključke.
Među dokaznim sredstvima koja podupiru tužbu kojom se namjerava ući u kratki postupak pred biskupom trebaju biti svi medicinski dokumenti koji očito čine nekorisnom provedbu službenog vještačenja.
Izricanje presude
Kada se završi sve što se odnosi na prikupljanje dokaza, pristupa se zaključenju dokaznoga postupka. To zaključenje nastupa kada stranke izjave da nemaju navesti ništa drugo ili kad istekne iskoristivo vrijeme koje je sudac odredio za iznošenje dokaza ili kad sudac izjavi da parnicu smatra dovoljno istraženom.
Po zaključenju dokaznoga postupka, sudac treba odrediti primjeren rok za pripremu, ako je to potrebno, sažetka spisa kao i za iznošenje obrana ili prigovora.
Po završetku parnične rasprave predsjednik sudskoga vijeća utvrđuje koji će se dan i sat sastati samo suci, bez nazočnosti ostalih službenika suda, da bi donijeli odluku. Na dan sjednice svaki sudac donosi svoje napisane zaključke o predmetu parnice koji moraju sadržavati pravne i činjenične razloge donošenja upravo takvog zaključka. Nakon što se zazove božansko ime i pojedinci redom iznesu zaključke, održava se rasprava pod vodstvom predsjednika sudskoga vijeća da se zajednički utvrdi što treba stajati u odredbenom dijelu presude.
Kada vijeće donese odluku, izložitelj izrađuje presudu u obliku potvrdnog ili niječnog odgovora na postavljenu dvojbu, potpisuje je zajedno s ostalim sucima i prilaže ostalim spisima.
Presuda se dostavlja strankama u postupku i branitelju veze.
Presuda, kojom je prvi put ženidba proglašena ništavom, postaje izvršna nakon isteka propisanih rokova određenih u kann. 1630-1633.
Stranka koja se smatra oštećenom, a isto tako promicatelj pravde i branitelj veze, imaju pravo podnijeti ništovnu žalbu protiv presude ili priziv protiv presude.
Kada je moguće sklopiti novu ženidbu?
Kada presuda kojom je proglašena ništavost ženidbe postane izvršna, stranke čija je ženidba proglašena ništavom mogu sklopiti novu ženidbu, osim ako to priječi zabrana koja je dodana samoj presudi ili koju je odredio mjesni ordinarij. Sudac može prema odredbama kanonskoga prava postaviti stranci (ili strankama) zabranu koja je dodana samoj presudi ili odluci ili koju je odredio mjesni ordinarij.
Čim presuda postane izvršna, sudski je vikar mora priopćiti ordinariju mjesta u kojem je ženidba sklopljena. Ordinarij se pak mora pobrinuti da se što prije u matice vjenčanih i krštenih upiše presuđena ništavost ženidbe i možda određene zabrane.
