Međubiskupijski sud I. stupnja u Zagrebu

Međubiskupijski prizivni sud u Zagrebu

Parnice rastave ženidbenih drugova

Pomoć koju su crkvene zajednice dužne pružiti supružnicima da bi njihov ženidbeni stalež bio življen u kršćanskom duhu (usp. kan. 1063) mora biti još zdušnija kada bračni suživot prolazi kroz trenutke velikih teškoća i kušnji. Ako se ostvare okolnosti predviđene u kann. 1152 i 1153, potrebno je učiniti sve što je doista moguće da supružnici izbjegnu zahtjev za rastavom, pa i putem savjetovanja i svakovrsne potpore što je mogu pružiti savjetovališta kršćanskog nadahnuća. Ipak, kao krajnje rješenje ostaje da supružnici, u okolnostima što ih predviđaju navedeni kanoni, imaju pravo prekinuti zajednički život, posebno ako bi nastavak takvog života doista bio na veliku štetu supružnicima ili djeci.

Činjenica da se parnice za rastavu braka često vode pred građanskom sudskom vlašću ni u kojem slučaju ne dokida dužnost i pravo vjernika da pristupe crkvenoj sudskoj vlasti jer su oni vezani kanonskom ženidbom, a to nerijetko zahtijevaju i razlozi savjesti. U tim slučajevima zainteresirani supružnici mogu tražiti dijecezanskog biskupa da donese odluku o osobnoj rastavi uz trajanje ženidbene veze (usp. kan. 1692, § 1) ili se mogu obratiti biskupijskom sudu koji će provesti kanonski postupak (usp. kann. 1693-1696) uz sudjelovanje promicatelja pravde jer je riječ o parnicama koje se odnose i na javno dobro (usp. HBK, Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj, br. 85).

Više o parnicama rastave ženidbenih drugova:
– 
Emil SVAŽIĆ, Parnice rastave ženidbenih drugova, u: Posebni sudski postupci i postupanja, Zbornik radova, Zagreb, 2010., str. 45-55.