Međubiskupijski sudovi u Zagrebu

Međubiskupijski sudovi u Zagrebu

Nagovor Svetog Oca Franje sudu Rimske rote prigodom otvaranja sudske godine 2014.

Nagovor Svetog Oca Franje sudu Rimske rote prigodom otvaranja sudske godine 2014.


Dvorana Clementina
Petak, 24. siječnja 2014.
Dragi prelati preslušatelji, službenici i suradnici Apostolskog suda Rimske rote,
Susrećem Vas po prvi put, prigodom otvaranja sudske godine. Srdačno pozdravljam Zbor prelata preslušatelja, počevši od dekana, mons. Pia Vita Pinta, kojemu zahvaljujem na riječima koje mi je uputio u ime prisutnih. Pozdravljam zatim službenike, odvjetnike i ostale suradnike, kao i članove studija rote. Ovaj susret mi nudi mogućnost zahvaliti vam za vaše dragocjeno služenje Crkvi. Moja zahvalnost posebno ide vama, sucima rote, koji ste pozvani vršiti vaš osjetljiv rad u ime i po nalogu Nasljednika Petrova.
Pravna dimenzija i pastoralna dimenzija crkvene službe nisu u suprotnosti, budući da obje doprinose ostvarenju ciljeva i jedinstva djelovanja vlastitog Crkvi. Sudsko djelovanje Crkve, koje se predstavlja kao služenje istini u pravednosti, ima zapravo duboko pastoralno značenje, budući da ima za svrhu dobro vjernika i izgradnju kršćanske zajednice. Takvo djelovanje čini poseban razvoj vlasti upravljanja, koja je okrenuta duhovnoj brizi za Božji Narod te je stoga potpuno uključena u misijski put Crkve. Iz toga slijedi kako je sudska služba prava diaconia, tj. služenje Božjem Narodu u vidu učvršćenja punog zajedništva između vjernika te između njih i crkvenog ustrojstva. Nadalje, dragi suci, kroz vašu specifičnu službu, vi pružate mjerodavni doprinos u suočavanju s gorućim pastoralnim temama.
Želio bih sada naznačiti jedan kratki profil crkvenog suca. Prije svega ljudski profil: od suca se traži ljudska zrelost koja se očituje u staloženosti suda i udaljenosti od osobnih viđenja. Dio ljudske zrelosti čini i sposobnost uranjanja u razmišljanje i u zakonite težnje zajednice u kojoj se obavlja služba. Tako on postaje tumačem onog animus communitatis, koji karakterizira dio Božjeg Naroda na koji se odnosi njegov rad i moći će prakticirati pravdu koja nije legalistička i apstraktna, već odgovara zahtjevima konkretne stvarnosti. Kao rezultat toga neće se zadovoljiti površnim znanjem o stvarnosti osoba koje čekaju njegov sud, već će postati svjestan potrebe ulaženja u dubinu situacije stranaka u parnici, studirajući podrobno spise i sve elemente korisne za prosudbu.
Drugi aspekt je onaj sudski. Osim uvjeta pravne i teološke doktrine, u vršenju svoje službe, sudac se odlikuje stručnošću u pravu, objektivnošću prosudbe i pravičnošću, sudeći s nepokolebljivim i nepristranim odmakom. Nadalje, u svojem je djelovanju vođen namjerom zaštite istine, poštujući zakon, bez izostavljanja osjetljivosti i ljudskosti koje su vlastiti pastiru duša.
Treći aspekt je onaj pastoralni. Kao izraz pastoralne brige Pape i biskupa, od suca se traži ne samo dokazana stručnost, već i pravi duh služenja. On je služitelj pravednosti, pozvan propitivati i suditi stanje vjernika koji se s povjerenjem obraćaju njemu, po uzoru na Dobrog Pastira koji se brine o ranjenoj ovci. Zbog toga je nadahnut pastoralnom ljubavlju; onom ljubavlju kojeg je Bog ulio u naša srca »po Duhu Svetom koji nam je dan« (Rim 5, 5). Milosrđe - piše sveti Pavao »to je sveza savršenstva« (Kol 3,14) te čini i dušu službe crkvenog suca.
Vaša služba, dragi suci i djelatnici suda Rimske rote, življena u radosti i vedrini koje proizlaze od rada tamo gdje nas je Gospodin postavio, posebna je služba Bogu Ljubavi, koji je blizak svakoj osobi. U biti ste pastiri. Dok obavljate sudski posao, nemojte zaboraviti da ste pastiri! Iza svake prakse, svakog položaja, svake parnice, osobe su koje očekuju pravdu.
Draga braćo, zahvaljujem vam i ohrabrujem da nastavite vaš munus sa savjesnošću i blagošću. Molite za mene! Neka Vas Gospodin blagoslovi i Majka Božja čuva.