Međubiskupijski sudovi u Zagrebu

svakome od vas upućujem svoj srdačni pozdrav, ponajprije Dekanu, kojemu zahvaljujem za njegovo obraćanje. Pozdravljam sve koji sudjeluju u ovome susretu: službenike, odvjetnike i druge suradnike Apostolskog suda Rimske Rote. Svima iskreno želim uspješnu Sudsku godinu koju danas otvaramo.
Društvo u kojemu živimo sve je više sekularizirano i ne pogoduje rastu vjere, što ima za posljedicu da vjernici katolici teško mogu svjedočiti Evanđelje vlastitim stilom života, a to se odnosi i na sakrament ženidbe. U tom kontekstu nužno je da Crkva djeluje skladno, sa svim svojim sastavnicama, nudeći duhovnu i pastoralnu potporu. U svom svakodnevnom radu u službi kršćanske ženidbe vi imate iskustvo dviju temeljnih odrednica ne samo teologije i kanonskog ženidbenog prava, nego prije svega same bîti Kristove Crkve, a to su: jednost i vjernost. Naime, ova dva ženidbena dobra, prije nego li su pravne obveze, odnosno da bi uopće bile pravne obveze svake bračne zajednice u Kristu, trebaju biti  epifanija krsne vjere.
Da bi bila valjano sklopljena, ženidba zahtijeva uspostavljanje potpune jednosti i suglasja između budućih supružnika da bi razmjenom njihovih ljudskih, moralnih i duhovnih vrijednosti - gotovo poput spojenih posuda - njih dvoje postali jedno. Ženidba zahtijeva i nastojanje oko vjernosti, koje obuhvaća čitav život, tako da oni postaju stabilna zajednica ženidbenog života (consortium totius vitae, kan. 1135).
Jednost i vjernost su dvije važne i nužne vrijednosti ne samo među supružnicima nego i općenito u međuljudskim i društvenim odnosima. Svi smo svjesni negativnih posljedica neispunjenih obećanja, neodržavanja dane riječi i neispunjavanja preuzetih obveza.
Jednost i vjernost. Ova dva neminovna i konstitutivna dobra ženidbe iziskuju ne samo da budu budućim supružnicima dobro pojašnjena, nego zahtijevaju pastoralo zalaganje Crkve, osobito biskupa i svećenika, u praćenju obitelji kroz pojedine etape njezina oblikovanja i razvoja. Naravno, to pastoralno djelovanje ne smije biti ograničeno na sređivanje dokumentacije za ženidbu, što je dakako potrebno i treba biti brižno provedeno. Potrebna je trostruka priprema za ženidbu: daljnja, bliža i trajna. Ova posljednja trebala bi ozbiljno i cjelovito obuhvatiti različite etape bračnoga života, kroz brižljivu formaciju, usmjerenu na rast supružnika u svijesti vrjednota i obveza njihova poziva.
Glavni subjekti ove ženidbene formacije su pastiri, i to na temelju njihove službe; ipak, sasvim je primjereno, štoviše i nužno uključiti i crkvene zajednice u svim njihovim sastavnicama, koje su suodgovorne za taj pastoral pod vodstvom dijecezanskog biskupa i župnika. Obveza je, dakle, in solidum, s primarnom odgovornošću pastira te aktivnom suradnjom zajednice u promicanju ženidbe i praćenju obitelji duhovnom i formativnom potporom.
U shvaćanju te pastoralne nužnosti pomoći će nam promotriti iskustvo svetih supružnika Akvile i Priscile, opisano u sv. Pismu. Akvila i Priscila bili su među najvjernijim pratiteljima sv. Pavla u njegovoj misiji, koji ih sa zahvalnošću naziva svojim sinergoi-ma, to jest potpuno predanim suradnicima u njegovim brigama i radu. Dirljivo je to Pavlovo veliko priznanje misijskoga rada ovih supružnika. Istovremeno se može zapaziti da je takva sinergija dragocjen dar Duha prvim kršćanskim zajednicama. Molimo dakle Duha Svetoga da i danas Crkvi podari svećenike sposobne cijeniti i vrjednovati karizme supružnika čvrste vjere i apostolskoga duha, kao u Akvile i Priscile.
Kontinuirana pastoralna skrb Crkve za dobro braka i obitelji treba se ostvarivati pomoću raznih pastoralnih sredstava: prianjanjem Božjoj Riječi osobito čitanjem (lectio divina), katehetskim susretima; sudjelovanjem u slavljima sakramenata, poglavito Euharistije; razgovorom i duhovnim vodstvom; sudjelovanjem u obiteljskim skupinama i karitativnom služenju, čime se razvija dijalog s drugim obiteljima i otvorenost prema potrebama najugroženijih.
S druge strane, supružnici koji svoj ženidbeni savez žive u velikodušnom jedinstvu i vjernoj ljubavi, podržavajući se međusobno uz Božju milost i uz nužnu potporu crkvene zajednice, također predstavljaju dragocjenu pastoralnu pomoć Crkvi. Naime, oni svima daju primjer istinske ljubavi i postaju svjedoci i suradnici plodnosti same Crkve. Uistinu, mnogi kršćanski supružnici su tiha propovijed namijenjena svima, rekao bih da su oni propovijed »radnim danima«, svakoga dana, no moramo na žalost primijetiti da bračni par koji mnogo godina skladno živi nije nikakva vijest - što je vrlo tužno - dok su vijest skandali i razvodi… (usp. Homilija u Domu sv. Marte, petak 18. svibnja 2018.).
Supružnici koji žive u jedinstvu i vjernosti dobro odražavaju sliku Božju i sličnost s Bogom. Ovo je dobra vijest: vjernost je moguća jer je dar, kako supružnicima, tako i prezbiterima. Vijest je to koja bi trebala učiniti jačom i utješnijom vjernu i punu evanđeoske ljubavi službu biskupâ i svećenika; kao što su Pavla i Apolona tješili ljubav i bračna vjernost supružnika Akvile i Priscile.
Dragi prelati suci, ponovno zahvaljujem svakome od vas za dobro koje činite Božjem narodu, služeći pravdi donošenjem svojih presuda. One, osim što su pravorijek za strane u sporu, pridonose ispravnom tumačenju ženidbenoga prava. To je pravo u službi spasenja duša (salus animarum) i vjere supružnika. Razumljivo je, dakle, to što se presude Rimske Rote pozivaju na načela katoličkog nauka, s obzirom na naravno poimanje ženidbe s njezinim obvezama i pravima, a još i više s obzirom na njenu sakramentalnu stvarnost.
Od srca vam hvala za vaš rad! Zazivam na nj Božju pomoć i od srca vam podjeljujem Apostolski blagoslov. I molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Hvala!