U kanonskome uređenju Katoličke Crkve nema »poništenja« ni »rastave« ženidbe. Važeći Zakonik kanonskoga prava govori o Parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe (kann. 1671-1691) i Parnicama rastave ženidbenih drugova (kann. 1692-1696). Kod rastave ženidbenih drugova riječ je o običnoj rastavi koja sa sobom ne donosi razrješenje ženidbene veze, nego samo privremenu obustavu ili konačni prekid zajedničkoga ženidbenog života. Razlog zakonite rastave jest preljub. U toj se situaciji s pravne strane trebaju ispuniti određeni uvjeti: 1) preljub mora biti stvaran (materijalno, formalno i moralno); 2) ne smije se dogoditi izričitim ili prešutnim, jasnim ili uključivim odobrenjem ili pristankom ženidbenog druga; 3) drugi ženidbeni drug ne smije dati povoda za preljub; 4) drugi ženidbeni drug ne smije sam počiniti preljub u svrhu »uzajamnog izravnavanja«; 5) da ženidbeni drug nije izričito ili prešutno oprostio preljub. Uz ispunjenje ovih uvjeta, ženidbeni drug mora se obratiti mjerodavnoj crkvenoj vlasti i zatražiti rastavu. Isto tako, razlozi za rastavu su: a) ako jedan od ženidbenih drugova dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj drugoga ženidbenog druga ili djecu; b) ako na drugi način čini preteškim zajednički život. Ti razlozi opravdavaju rastavu koju ipak, po sebi, mjesni ordinarij treba odobriti odlukom jer se rastava, premda je opravdana, ne može svesti samo na privatnu stvar ženidbenih drugova. Po prestanku razloga rastave, ženidbeni drugovi trebaju ponovno uspostaviti zajednički ženidbeni život, osim ako crkvena vlast odredi drukčije. U svjetovnim je uređenjima dopuštena osobna rastava ženidbenih drugova kako u sudskom, tako i u suglasnom obliku. U kanonskom uređenju suglasna rastava preko privatnog sporazuma nije dopuštena. Isto tako, činjenična rastava nema nikakvu pravnu vrijednost. Rastava po samoj svojoj naravi, pravno i moralno, zahtijeva zahvat mjerodavne vlasti, pa i u slučaju »ako jedan od ženidbenih drugova dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj drugog ženidbenog druga ili djecu ili ako na drugi način čini preteškim zajednički život«. Nakon zakonite rastave ostaje obveza roditelja uzdržavati i odgajati djecu. Dužnost je zajednička, obvezuje oca i majku, kako zajedno tako i pojedinačno. Rastava ženidbenih drugova uz trajanje ženidbenog veza ne daje strankama mogućnost sklapanja nove crkvene ženidbe.
