U redovitom sudskom postupku tuženu je stranku korisno informirati o namjeri pokretanja tužbe i potaknuti je na suradnju u postupku, u otkrivanju istine. Ako se tužba prihvati, za sud je dobro čuti »istinu« s obje strane. Ženidba se tiče dviju osoba pa obje imaju pravo znati o namjeri podnošenja tužbe. Tužitelj/tužiteljica treba sam(a) prosuditi o korisnosti informiranja. Informacija o namjeri podnošenja tužbe može smanjiti šok kod druge stranke kad zaprimi odluku o prihvaćanju tužbe i kopiju tužbe, tj. sadržaj tužbe. Sud ne utvrđuje tko je u konkretnom slučaju više ili manje kriv za prekid bračnog zajedništva. Za sud i za postupak utvrđivanja ništavosti ženidbe bitne su činjenice koje se odnose na valjanost ili nevaljanost sklopljene ženidbe. U slučaju vođenja kraćeg postupka pred biskupom, tužena stranka mora potpisati tužbu ili uz tužbu mora biti priložena pisana suglasnost drugog ženidbenog druga o vođenju parnice.
