Međubiskupijski sud I. stupnja u Zagrebu

Međubiskupijski prizivni sud u Zagrebu

Kada je ženidba nevaljana?

Kada je ženidba nevaljana?

Jednom valjano sklopljena ženidba uvijek je valjana. Crkva, na riječ svoga Učitelja, smatra ženidbeni vez među krštenima povlaštenim znakom prenošenja milosti, velikom tajnom u kojoj se očituje intimna stvarnost ljubavi koja je Bog. Valjanom se ženidbom u kanonskom pravu smatra ženidba koju Crkva priznaje kao valjanu, a to je ženidba koju su sklopile osobe kanonski sposobne za ženidbu, koje su imale pravu ženidbenu privolu i ženidbu su sklopile u zakonitom kanonskom obliku. Sve sklopljene ženidbe nisu i valjane. Ima nekih crkvenih ženidbi koje su, gledano izvana, posve valjano sklopljene, a ipak nisu valjane. Takvih je vrlo malo.

U kanonskom uređenju Katoličke crkve nema «poništenja» ni «rastave» ženidbe. Važeći Zakonik kanonskoga prava govori o Parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe (kann. 1671-1691) i Parnicama rastave ženidbenih drugova (kann. 1692-1696). Kod rastave ženidbenih drugova riječ je o običnoj rastavi koja sa sobom ne donosi razrješenje ženidbene veze, nego samo privremenu obustavu ili konačni prekid zajedničkoga ženidbenoga života. Postupak rastave ženidbenih drugova uz trajanje ženidbene veze ne daje strankama mogućnost sklapanja nove crkvene ženidbe.

Vrlo je mali broj sklopljenih ženidbi koje se mogu proglasiti ništavim, tj. nevaljanim. Važeći Zakonik kanonskoga prava određuje da se prije sklapanja ženidbe „mora utvrditi da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju“ (kan. 1066). Sklapanje ženidbe brižljivo se priprema nizom čina koji ne samo da garantiraju valjano i dopušteno sklapanje ženidbe, nego i osiguravaju njezin sretan ishod, napose pod vjerskim aspektom. Mnogostruke priprave za sklapanje ženidbe, npr. opća priprava, osobna priprava i liturgijska priprava, imaju svrhu pripraviti zaručnike za sklapanje ženidbe. Pastoralna i pravna priprava ima za svrhu otkloniti sve ono što priječi valjano i dopušteno sklapanje ženidbe. Pripravi za ženidbu, važeći Zakonik posvećuje posebno poglavlje u kojemu možemo razlikovati odredbe pastoralnoga karaktera (kann. 1063-1065) i odredbe pravnoga karaktera (kann. 1066-1072). Prema odredbama kanonskoga prava, dok se ne utvrdi protivno, valjana je svaka crkvena ženidba jer ženidba uživa pravnu pogodnost. Pravna pogodnost ženidbe sastoji se u tome da se na temelju same činjenice što je ženidba sklopljena, ona smatra u dvojbi valjanom, dok se ne dokaže protivno (kan. 1060).

Ženidba nije samo ugovor, nego među krštenima ima novu dimenziju koju može shvatiti samo onaj tko vjeruje: ženidba je i sakrament. Ženidbeni savez, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru ženidbenih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva, Krist Gospodin uzdigao je među krštenima na dostojanstvo sakramenta. Stoga među krštenima ne može biti valjanoga ženidbenoga ugovora koji samim time ne bi bio sakrament (kan. 1055). Ženidba nastaje privolom stranaka zakonito očitovanom između pravno sposobnih osoba koju ne može nadomjestiti nikakva ljudska vlast.

Kanonska se ženidba temelji na trima bitnim elementima: 1) pravna sposobnost osoba koje sklapaju ženidbu (kann. 1083-1094); 2) davanje valjane privole od strane obaju supruga (kann. 1095-1107) i 3) obdržavanje kanonskoga oblika prema načinima određenima od Crkve (kann. 1108-1123). Sa sustavne točke motrišta i parnice za proglašenje ništavosti ženidbe su podijeljene u tri temeljne kategorije koje se odnose na: 1) osobnu sposobnost stranaka (zapreke); 2) ženidbenu privolu i 3) kanonski oblik.