Dragi Suci Prelati,
srdačno vas pozdravljam, počevši od Dekana, kojemu zahvaljujem na njegovim riječima. Uz vas pozdravljam službenike, odvjetnike i sve suradnike Apostolskog Suda Rimske Rote. Želim vam svako dobro u sudskoj godini koju upravo otvaramo.
Želio bih danas zajedno s vama promišljati o jednom bitnom vidu vaše sudbene službe, to jest o središnjoj ulozi
savjesti, koja je istodobno vaša savjest, kao i savjest osoba čijim se postupcima bavite. Naime, vaše se djelovanje izražava i kao služba
mira savjesti pa je stoga treba vršiti
tuta conscientia (
u sigurnoj savjesti), što dobro izražava formula kojom se izriču vaše presude
ad consulendum conscientiae (
radi savjesti koju treba umiriti) ili
ut consulatur conscientiae (
kako bi se umirila savjest).
U odnosu na proglašenje ništavosti ili valjanosti ženidbenog vêza, vi se na određeni način postavljate kao stručnjaci savjesti kršćanskih vjernika. U toj ste ulozi pozvani bez prestanka zazivati božansku pomoć kako biste mogli ponizno i s mjerom izvršiti tešku zadaću koju vam je Crkva povjerila, pokazujući tako povezanost između moralne sigurnosti, koju sudac mora steći
ex actis et probatis (
iz spisa i onoga što je dokazno), i područja vlastite mu savjesti, poznatog jedino Duhu Svetome i od Njega potpomognutog. Zahvaljujući svjetlu Duha dano vam je, naime, da možete ući u sveto područje savjesti vjernika. Znakovito je da se jedna prastara molitva
Adsumus (Ovdje smo), koja se izgovarala na početku svakog zasjedanja II. vatikanskog koncila, tako često izgovara na vašemu Sudu.
Područje savjesti bilo je osobito drago Ocima na dvjema posljednjim Biskupskim sinodama, i ponovno odzvanja na vrlo znakovit način u postsinodskoj apostolskoj pobudnici
Amoris laetitia. To proizlazi iz svijesti koja je sazrela u Petrovu Nasljedniku i u sinodskim Ocima o nužnoj potrebi slušanja, od strane crkvenih pastira, zahtjeva i očekivanja onih vjernika koji su utišali i učinili odsutnom vlastitu savjest kroz dugi niz godina, a da bi zatim potpomognuti Bogom i životom pronašli malo svjetla, obraćajući se Crkvi kako bi zadobili mir savjesti.
Savjest poprima odlučujuću ulogu u zahtjevnim odlukama s kojima se zaručnici moraju suočiti kako bi prihvatili i gradili bračno jedinstvo i u tu svrhu obitelj prema Božjem planu. Crkva, najnježnija majka,
ut conscientiae (
radi savjesti) vjernika potrebitih istine, prepoznala je nužnim pozvati sve one koji djeluju na području ženidbenog i obiteljskog pastorala na obnovu svijesti o pomaganju zaručnicima u izgradnji i čuvanju najskrovitijeg svetišta njihove kršćanske savjesti. S time u svezi rado ukazujem na to da sam u dva dokumenta donesena u obliku
motu proprija, izdanima u svrhu reforme ženidbenog postupka, pozvao na osnivanje pastoralne istrage na biskupijskoj razini kako bi se postupak ne samo ubrzao, već učinio i pravednijim, uz dužno prepoznavanje razloga i motiva koji su uzrokovali bračni neuspjeh. S druge su pak strane u Apostolskoj pobudnici
Amoris laetitia, navedeni pastoralni postupci čija je svrha pomoći zaručnicima da se bez straha upuste u razlikovanje i posljedičnu odluku budućeg bračnog i obiteljskog životnog stanja, opisujući pritom u prvih pet poglavlja izvanredno bogatstvo ženidbenog saveza kojeg je sam Bog zacrtao u Svetome Pismu i kojega je Crkva kroz povijest živjela.
Više no ikada nužno je jedno trajno iskustvo vjere, nade i ljubavi, kako bi mladi ponovno mogli zaključiti, sa sigurnom i čistom savjesti, da je bračni savez otvoren daru potomstva velika radost za Boga, za Crkvu, za čovječanstvo. Sinodski put promišljanja o ženidbi i obitelji te kasnija Apostolska pobudnica
Amoris laetitia, imali su jedan obavezan tijek i cilj: kako izbaviti mlade od vike i zaglušujuće buke prolaznosti koja ih vodi odricanju od prihvaćanja stabilnih i pozitivnih obveza za pojedinačno i zajedničko dobro. To uvjetovanje koje ušutkuje glas njihove slobode, one najskrovitije samice - upravo savjesti - koju jedino Bog rasvjetljava i otvara životu, ako mu se dopusti da u nju uđe.
Koliko je dragocjeno i nužno potrebno pastoralno djelovanje cijele Crkve kako bi se povratila, zaštitila i sačuvala kršćanska savjest prosvijetljena evanđeoskim vrijednostima! Bit će to jedan dug i nimalo lagan poduhvat, koji od biskupa i prezbitera zahtijeva neumoran rad kako bi osvijetlili, obranili i podržali kršćansku savjest našeg naroda. Sinodski glas otaca biskupa, kao i posljedična pobudnica
Amoris laetitia osigurali su izvorno polazište: nužan odnos između
regula fidei (
pravila vjere), to jest vjernosti Crkve nepromjenjivom učiteljstvu o ženidbi, kao i o Euharistiji, i nužne pozornosti iste Crkve na psihološke i vjerske pojave kod osoba pozvanih na odabir bračnog i obiteljskog života. Prihvaćajući poticaje sinodskih Otaca već sam preporučio pothvat
ženidbenog katekumenata, zamišljen kao neizostavni put mladih i parova s ciljem oživljavanja njihove kršćanske savjesti, potpomognute milošću dvaju sakramenata, krštenja i ženidbe.
Kao što sam već i u drugim prilikama naglašavao, katekumenat je po sebi uvijek jedincat, ukoliko krsni, odnosno ukorijenjen u krštenju, no istodobno u životu zahtijeva trajni karakter, budući da je trajna
milost sakramenta ženidbe, koja upravo zato što je milost plod je otajstva, milost čije se bogatstvo može jedino čuvati i pomagati u savjesti ženidbenih drugova, kako pojedinačno, tako i u paru. Radi se u biti o posebnim oblicima one neprestane
cura animarum (
brige za duše) koja je smisao postojanja Crkve i, u prvome redu, nas pastira.
Ipak,
briga za savjesti nije i ne može biti isključiva obveza pastira nego, uz različite odgovornosti i na različite načine, poslanje je svih, službenika i krštenih vjernika. Blaženi
Pavao VI. pozivao je na “potpuno vjernost kako bi se spasila ‘
regula fidei’ ” (
Insegnamenti XV [1977], 663) koja prosvjetljuje savjest i ne može biti zamračena i neuredna. Da bi se to postiglo, ističe dalje
Pavao VI. - „potrebno je izbjegavati suprotstavljene krajnosti, bilo od strane onih koji se pozivaju na tradiciju kako bi opravdali svoj neposluh vrhovnom Učiteljstvu i Ekumenskom koncilu, bilo od strane onih koji se iskorjenjuju iz crkvenog
humusa uništavajući izvorni nauk Crkve; oba stava znak su nedopuštenog, a moguće i nesvjesnog subjektivizma, osim ako nažalost nisu poradi tvrdoglavosti i svojeglavosti, neuravnoteženosti; takvi stavovi ranjavaju srce Crkve, Majke i Učiteljice“ (
Insegnamenti XIV [1976], 500).
Vjera je svjetlo koja prosvjetljuje ne samo sadašnjost, nego i budućnost:
brak i obitelj su budućnost Crkve i društva. Nužno je stoga omogućiti stanje
trajnog katekumenata kako bi savjest krštenih bila otvorena svjetlu Duha. Sakramentalna namjera nikada nije plod automatizma, već uvijek jedne savjesti prosvijetljene vjerom, kao ishod vezivanja ljudskog i božanskog. U tom se smislu ženidbeno jedinstvo može smatrati pravim samo ako je ljudska nakana zaručnika usmjerena onome što žele Krist i Crkva. Kako bi budući ženidbeni drugovi toga bili svjesni potreban je doprinos ne samo biskupa i svećenika, nego i drugih osoba uključenih u pastoral, redovnika i vjernika laika koji su suodgovorni u poslanju Crkve.
Dragi suci Rimske Rote, uska povezanost između područja savjesti i ženidbenih postupaka kojima se vi svakodnevno bavite, zahtijeva izbjegavanje da vršenje pravde bude svedeno na puko birokratsko izvršavanje. Ukoliko bi crkveni sudovi podlegli toj napasti, iznevjerili bi kršćansku savjest. Upravo zbog toga sam, u postupanju
processus brevior (
kratkog postupka) odredio ne samo da bude više istaknuta nadzorna uloga dijecezanskog biskupa, već da i on sam, kao prirodni sudac povjerene mu Crkve, presuđuje u prvome stupnju u mogućim slučajevima ništavosti ženidbe. Moramo spriječiti da se savjest vjernika u poteškoćama s obzirom na njihovu ženidbu zatvori hodu milosti. Taj se cilj postiže pastoralnim praćenjem, razlikovanjem savjesti (usp. Ap. pobudnica
Amoris laetitia, 242) i djelovanjem naših sudova. To se djelo treba vršiti u mudrosti i u traženju istine: samo tako proglašenje ništavosti ženidbe stvara jedno oslobođenje savjesti.
Svima vama ponovno zahvaljujem za dobro koje, služeći pravdi, činite Božjem narodu. Zazivam Božju pomoć u vašem radu i podjeljujem vam Apostolski Blagoslov.
