Međubiskupijski sud I. stupnja u Zagrebu

Međubiskupijski prizivni sud u Zagrebu

Nedostaci u ženidbenoj privoli

Ženidbena privola

Najčešći razlog pokretanja parnice za utvrđivanje nevaljanosti ženidbe jest neki nedostatak u ženidbenoj privoli. Općenito govoreći, privola je susret dviju ili više volja zbog utemeljenja i uređenja nekog zajedničkog pravnog odnosa. Ženidbena je privola čin volje kojim muška i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju da uspostave ženidbu. Ženidba je intimna zajednica bračnoga života i ljubavi, koja je po svojoj naravi usmjerena k rađanju i odgajanju potomstva, te istodobno uzajamnom upotpunjavanju i usavršavanju supruga.

U slavljenju sakramenta ženidbe, prije davanja privole, svećenik pita zaručnika i zaručnicu o slobodi, o vjernosti te o prihvaćanju i odgajanju djece, a oni odgovaraju svatko za sebe. Nakon odgovora na ta pitanja, svećenik poziva zaručnika i zaručnicu izraziti privolu. Zaručnik i zaručnica pruže jedan drugome desnu ruku i izražavaju privolu:

Zaručnik: Ja, I., uzimam tebe, I., za svoju suprugu i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštivati u sve dane života svoga.

Zaručnica: Ja, I., uzimam tebe, I., za svoga supruga i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštivati u sve dane života svoga.

Ženidba nastaje privolom stranaka zakonito očitovanom između pravno sposobnih osoba koju ne može nadomjestiti nikakva ljudska vlast. Mjerodavna vlast može dati oprost od zapreka crkvenoga prava i od kanonskoga oblika zbog odgovarajućih razloga, ali nikada ne može dati oprost od privole koju ne može »nadomjestiti nikakva ljudska vlast«, pa ni vlast roditelja, zaštitnika, države, kao ni same Crkve.

Ženidbena privola mora biti osobna, unutarnja i izvanjska, slobodna, promišljena, namjerna, potpuna, uzajamna, istodobna i neopoziva.

Privola je bitni i najvažniji element ženidbe «u nastajanju». Nakon očitovane privole nastaje ženidba kao trajno stanje. Izvanjsko očitovanje privole traži se za valjanost ženidbe. Bez izvanjskoga očitovanja pravni čin ne može postojati, a još manje može postojati sakrament koji je, po svojoj naravi, vidljivi znak milosti. Očitovanje ženidbene privole mora se ostvariti u pravnom obliku propisanim zakonom jer je ženidba, pod društvenim aspektom, jedan od najvažnijih i najzahtjevnijih čina muža i žene. Čin sklapanja ženidbe treba javno zaodjenuti posebnom svečanošću. Samo sklapanje ženidbe potpuno je prepušteno slobodnoj volji. Međutim, ako netko odluči sklopiti ženidbu, mora je sklopiti na zakoniti način da bi pred Crkvom bila priznata.

Valjano izricanje ženidbene privole ne pretpostavlja samo naravnu sposobnost stranaka (npr. dovoljnu sposobnost služiti se razumom, nužnost prosuđivanja, odsutnost nutarnjih i vanjskih uvjeta koji bi unaprijed nanijeli štetu odgovarajućoj slobodi, itd.), nego i pravnu sposobnost (prikladnost), tj. posjedovanje svega onoga što pozitivno pravo traži od onih koji namjeravaju sklopiti ženidbu kada izvršavaju »pravo na ženidbu«.

Ženidbena privola je osobni čin volje u kojemu, kako nas uči psihologija, sudjeluje čovjekova spoznajna moć (volja mora biti prosvijetljena i vođena razumom), tako da privola dana od ugovornih stranaka bude, pod svakim aspektom, slobodna, svjesna i odgovorna. Budući da je ženidbena privola čin volje koja se kao slijepa moć u svom djelovanju oslanja na razum, ona se opredjeljuje prema vanjskim predmetima kako ih razum volji predstavlja. Prema tome, ženidbena je privola, kao i svaki drugi voljni čin, posljedica djelovanja razuma i volje. Zato sve okolnosti koje mogu neposredno utjecati na razum ili na volju, utječu i na ženidbenu privolu. Zbog takvih utjecaja ženidbena privola može biti posve isključena ili tako manjkava da je po odredbi zakona pravno nevaljana, te nema pravnog učinka.

 

Nedostaci u privoli

Nedostaci u privoli mogu se odnositi na: 1) slobodu osobe; 2) njene sposobnosti; 3) ispravnost njenih namjera.

1) Nedostaci slobode u privoli:

- nevaljana je ženidba sklopljena zbog prisile ili velikoga straha koji je nanesen izvana, pa i nenamjerno, tako da je netko prisiljen izabrati ženidbu da bi ga se oslobodio;

- nevaljano sklapa ženidbu tko ulazi u nju zaveden, zbog zadobivanja privole, zlonamjernom prijevarom o nekoj osobini druge stranke koja po svojoj naravi može teško narušiti zajednicu ženidbenoga života;

- ženidbu čini nevaljanom i zabluda u osobi, kao i zabluda u osobini osobe, ako druga stranka izravno i u prvom redu sklapa s njom ženidbu zbog te osobine.

 

2) Nedostaci u nesposobnosti osobe

Nesposobni su za sklapanje ženidbe, tj. za davanje valjane ženidbene privole:

-oni koji ne posjeduju dovoljnu uporabu razuma,

-oni koji boluju od teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima koje treba uzajamno davati i primati,

-oni koji zbog razlogâ psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze, kao što su doživotna vjernost, zajedništvo svega života te rađanje i odgajanje potomstva.

Kada se uzme u obzir postojanje mnogo mogućih razloga nedovoljne uporabe razuma, bolestî koje uzrokuju težak manjak u prosuđivanju o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima, kao i mogućih razloga psihičke naravi nesposobnosti za preuzimanje bitnih ženidbenih obveza, razvidno je da već na toj osnovi postoji bezbroj mogućih razloga nevaljanosti ženidbe. Nesposobnost mora postojati u vrijeme davanja privole, mora biti sigurna, teška. U dokazivanju nesposobnosti, ovisno o parnici, zahtijeva se mišljenje vještaka: psihologa, psihijatra, ginekologa, pa je i sudjelovanje stranke u postupku, koja se treba podvrgnuti vještačenju, nužno potrebno.

 

3) Nedostaci u namjeri

Nevaljano sklapa ženidbu:

-ako jedna ili druga, odnosno jedna i druga stranka u slavljenju ženidbe pozitivnim činom volje isključi samu ženidbu;

-ako jedna ili druga, odnosno jedna i druga stranka u slavljenju ženidbe pozitivnim činom volje isključi neki bitni sastavni dio ženidbe: dobro vjernosti, dobro rađanja i odgajanja djece, dobro supruga;

-ako jedna ili druga, odnosno jedna i druga stranka u slavljenju ženidbe pozitivnim činom volje isključe neko bitno svojstvo ženidbe, kao što je jednost ženidbe, iz koje proizlazi obveza vjernosti, ili nerazrješivost ženidbe, iz koje proizlazi obveza doživotnosti.

Kanonsko pravo polazi od pretpostavke da je unutarnja voljna privola u skladu s riječima i znakovima upotrijebljenim u slavljenju ženidbe, tj. u očitovanju ženidbene privole. Na sudu nije lako dokazati himbu u privoli budući da je riječ o unutarnjem voljnom činu, ali je moguće.

Nije jednostavno nabrojiti sve kanonske razloge ništavosti ženidbe koji se odnose na nedostatke u privoli. Zbog toga je, prije pokretanja parnice, potrebno posavjetovati se s kompetentnom osobom. O ženidbenoj privoli vidi više: N. ŠKALABRIN, Ženidba. Pravno-pastoralni priručnik, Đakovo, 1995.