Međubiskupijski sud I. stupnja u Zagrebu

Međubiskupijski prizivni sud u Zagrebu

Postupak u prvome stupnju

Kod parnica o ništavosti ženidbe najčešće se primjenjuje redoviti sudski postupak. Osim redovitog sudskog postupka, u slučaju očite ništavosti može se primijeniti i kraći ženidbeni postupak pred biskupom.

Redovito parnično suđenje u kanonskome pravu odvija se kroz 5 različitih faza: uvođenje parnice, istražna i dokazna faza, raspravna faza, odlučujuća faza i završna faza.

1) Uvođenje parnice obuhvaća podnošenje tužbe i utvrđivanje predmeta spora. Iz tužbe mora jasno proizlaziti kanonski razlog ništavosti ženidbe, tj. moraju se izložiti barem općenito činjenice i dokazi kojima se potvrđuje ono što se tvrdi. Kad zaprimi tužbu, sudski vikar, ako smatra da ima nekog temelja, donosi odluku o prihvaćanju tužbe i naredi da se primjerak priopći branitelju veze te tuženoj stranci dajući joj rok da iznese svoje mišljenje o zahtjevu. Kada prođe navedeni rok, sudski vikar svojom odlukom odredi formulaciju dvojbe.

2) U istražnoj fazi parnice preslušavaju se stranke u postupku (tužitelj i tužena stranka), a u dokaznoj fazi parnice parnične stranke podnose dokaze (npr. preslušavaju se svjedoci, dostavljaju isprave, ako je potrebno pristupa se vještačenju stranaka i dr.). Nakon istraživanja parnice strankama se daje pravo uvida u spise parnice. Ta se faza završava zaključenjem dokaznoga postupka.

3) U raspravnoj fazi stranke u parnici podnose svoje obrane i primjedbe, kojima se dodaju primjedbe branitelja veze i promicatelja pravde, ako sudjeluje u suđenju.

4) Po završetku rasprave predsjednik sudskoga vijeća utvrđuje koji će se dan i sat sastati suci da bi donijeli odluku. Nakon što se zazove božansko ime suci redom iznesu zaključke i utvrđuje se što treba stajati u odredbenom dijelu presude, tj. je li ništavost ženidbe dokazana ili nije dokazana.

5) Nakon što se izradi presuda, dostavlja se strankama u postupku. Presuda, kojom je prvi put ženidba proglašena ništavom, postaje izvršna nakon isteka određenih rokova. Stranka koja se smatra oštećenom, a isto tako promicatelj pravde i branitelj veze, imaju pravo podnijeti ništovnu žalbu protiv presude ili priziv protiv iste.

U svakoj parnici sudjeluju suci, branitelj veze, bilježnik, a od slučaja do slučaja promicatelj pravde, odvjetnici, vještaci i tumači.

Kraći postupak pred biskupom odvija se na sljedeći način.

Sam dijecezanski biskup mjerodavan je suditi u tim kraćim postupcima. Riječ je o postupcima za koje će se trebati ispuniti sljedeći uvjeti: 1° da zahtjev podnesu oba ženidbena druga ili jedan ženidbeni drug uz suglasnost drugoga; 2° da okolnosti stvari i osoba, potkrijepljeni svjedočanstvima ili ispravama, ne zahtijevaju pomnije ispitivanje ili istraživanje te jasno ukazuju na ništavost.

Odluku o vođenju kraćeg postupka pred biskupom donosi sudski vikar koji ujedno imenuje suca istražitelja, prisjednika i bilježnika.

Nakon provedenog istraživanja i roka za primjedbe, spisi parnice dostavljaju se dijecezanskom biskupu. Dijecezanski biskup prije suđenja savjetuje se s istražiteljem i prisjednikom, razmatra primjedbe branitelja veze i, ako ih ima, obrane stranaka, te ako stekne moralnu sigurnost o ništavosti ženidbe donosi presudu. Ako dijecezanski biskup neće steći moralnu sigurnost o ništavosti ženidbe, spise parnice vratit će u redoviti način postupanja.

Protiv presude biskupa u kraćem postupku moguć je priziv na metropolita ili na Rimsku rotu; ako je presudu donio metropolit priziva se na najstarijeg sufragana po uspostavi sufraganske biskupije.