U parnicama o spolnoj nemoći ili o nedostatku privole zbog duševne bolesti ili nesposobnosti (usp. kan. 1095), sudac je pozvan poslužiti se djelom jednog ili više stručnjaka (npr. psihologa, psihijatra, ginekologa…), osim ako se iz okolnosti očito vidi da je to nekorisno. U ostalim parnicama pomoć stručnjaka treba se upotrijebiti kad se god prema odredbi suca zahtijeva njihovo ispitivanje i mišljenje, utemeljeno na pravilima struke ili znanosti, da bi se dokazala neka činjenica ili razjasnila prava narav neke stvari, kao na primjer ako treba ispitati vjerodostojnost nekog spisa. Stručnjak u svojem mišljenju mora odgovoriti, prema načelima vlastite struke i znanosti, na pojedine točke koje je sudac odredio svojom odlukom i pri tome paziti da ne prijeđe granice svoje zadaće sudovima čije donošenje pripada sucu.
