Crkva je od svojih početaka vršila sudsku vlast rješavajući sporove koji bi se pojavili u zajednici vjernika.
Danas procesno pravo u kanonskom uređenju čini važno područje koje je bitno za ispravno uređenje Crkve i za djelotvornu zaštitu njezine stege. Knjiga VII., Postupci (kann. 1400-1752), Zakonika kanonskoga prava (iz 1983.) sadrži cjelokupnost odredaba što ih je Crkva ustanovila za upravljanje pravednošću kako na sudskom (sudski postupci), tako i na izvansudskom području (upravni postupci).
Sudski postupci u crkvenome zakonodavstvu, kao i u civilnoj zajednici, nedvojbeno uvijek čine nešto neredovito i neobično, jer pretpostavljaju prekršaj zakona, kršenja prava drugih, situaciju sukoba ili barem dvojbe, nesigurnosti, činjenične ili pravne, koju treba razriješiti, pojasniti. Kanonsko uređenje u svojim odredbama potiče vjernike da se, čuvanjem pravednosti u Božjemu narodu, koliko je god moguće izbjegnu sporovi i da se što prije miroljubivo izglade. Nažalost, kršenje zakona i prava drugih, u dobroj ili zloj vjeri, svakodnevna je pojava koja u zajednici stvara društveno opasno stanje pa je nužno da se red i pravednost ponovno uspostave prema preciznim odredbama i formalnostima, u jamstvu djelotvorne zaštite prava.
Sudska je vlast jedna od triju bitnih funkcija vlasti vođenja (vlast upravljanja) koja kao vlastito pravo pripada Crkvi ustanovljenoj od Krista, kao povijesnoj i društveno uređenoj zajednici. Područje vršenja sudske vlasti Crkve odnosi se vlastitim i isključivim pravom na parnice koje za predmet imaju duhovne stvari i one povezane s duhovnim stvarima, kao što su zaštita prava fizičkih i pravnih osoba, proglašenje pravnih čina, kaznene parnice usmjerene na proglašenje ili nametanje crkvenih kaznenih mjera zbog teških kršenja zakona.
U kanonskom pravu postoje različite vrste sudova:
1. S obzirom na vlast koja sudi: sudovi dijecezanskih biskupa, redovničkih ordinarija, Apostolske Stolice (Rimska rota, Apostolska signatura, Apostolska Pokorničarna).
2. S obzirom na područje: biskupijski i metropolitanski, međubiskupijski, provincijalni, regionalni, nacionalni.
3. S obzirom na instancu: sudovi prve, sudovi druge, sudovi treće i daljnje instance.
4. S obzirom na sudsku vlast: redoviti sudovi, ovlašteni sudovi.
5. S obzirom na broj sudaca: zborni (u kojima sudi sudsko vijeće), nezborni ili monokratski sudovi sa sucem pojedincem.
6. S obzirom na vrstu postupka: sudski, upravni postupak.
7. S obzirom na opseg mjerodavnosti: sudovi za sve vrste parnica, sudovi za parnice određene kategorije.
