MEĐUBISKUPIJSKI SUD I. STUPNJA U ZAGREBU
✣
MEĐUBISKUPIJSKI PRIZIVNI SUD U ZAGREBU

Česta pitanja

O tužbi

Svi su slučajevi rješavanja tužbe hitni. Neće biti pravedno prema drugima ako se nečiji predmet izuzme izvan kronološkog reda. Sud mora rješavati predmete prema redu rješavanja (redu prihvaćanja tužbe). Red rješavanja predmeta nalazi se na oglasnoj ploči suda. Ako stranka zbog opravdanog razloga smatra da bi se njezina parnica trebala riješiti prije ostalih, ima mogućnost podnijeti požurnicu.
Ne. Odluka o prihvaćanju tužbe ne garantira da će se tijekom postupka utvrditi ništavost ženidbe.
Potreban je, ali sudac može u pojedinačnom slučaju zaključiti, ako smatra potrebnim, da se postupak odvija i bez presude brakorazvodne parnice općinskoga suda.
Ako stranka sama ne može razaznati postoji li u njezinom slučaju kanonski razlog ništavosti ženidbe, tada je potrebno obratiti se odvjetniku. Zbog potreba obiteljskog pastorala pri Međubiskupijskom sudu prvog stupnja u Zagrebu uspostavljen je Ured za davanje savjeta o mogućnosti i načinu postupanja za pokretanje parnice o ništavosti ženidbe i drugih ženidbenih postupaka. Službu davanja savjeta obnašaju stalni odvjetnici i savjetnici imenovani pri Sudu, a samo u iznimnim slučajevima, kad to potreba zahtijeva, i službenici Suda. Pravni savjet moguće je dobiti ako je obavljen prethodni savjetodavni razgovor s vlastitim župnikom te ako je riječ o slučaju ili parnici koja je u mjerodavnosti Suda. Pravni savjet moguće je tražiti u svrhu: 1. otkrivanja nekog od kanonskih razloga ništavosti ženidbe; 2. pomoći kod sastavljanja tužbe i prikupljanja priloga tužbi; 3. pružanja cjelokupne pravne pomoći tijekom odvijanja parnice (od urudžbiranja tužbe do izricanja presude ili podnesenog priziva); 4. pružanja jednokratne pravne pomoći tijekom odvijanja parnice (npr. odluka o prihvaćanju tužbe, odluka o formulaciji dvojbe, odluka o prijelazu u dokazni postupak, uvid u spise parnice, iznošenje obrane i primjedbi, priziv na presudu i sl.). Traženje termina za dolazak u Ured isključivo je ponedjeljkom i četvrtkom od 11.00 do 12.00 sati na tel.: 01/4894-829.
Brak u krizi, problemi koji su nastali nakon sklapanja ženidbe, različitost karaktera, preljub u braku, civilna rastava, nemogućnost primanja sakramenata ispovijedi i pričesti, nemogućnost kumovanja, novo civilno vjenčanje, nisu dovoljni razlozi za pokretanje tužbe. Naime, osoba mora imati pravni temelj za pokretanje parnice, tj. kanonski razlog ništavosti ženidbe. Ako u određenom slučaju ne postoji pravni temelj, sudac će takvu tužbu odbaciti, a stranka će nepotrebno snositi sudske troškove. Jedini ispravan trenutak za podnošenje tužbe je trenutak kada se u savjetodavnome razgovoru nazre postojanje pravnoga temelja, tj. postojanje kanonskoga razloga i dostatnih dokaza za pokretanje parnice proglašenja ništavosti ženidbe. Ako je stranka uvjerena da postoji kanonski razlog i da ima dokaze koje može podastrijeti sudu, tada je dobro što prije predati propisno sastavljenu tužbu i potrebne priloge mjerodavnome sudu.
Niti jedan svećenik ne može prihvatiti datum slavlja sakramenta ženidbe prije nego što se od suda, odnosno mjesnoga ordinarija, dobije presuda ili odluka o proglašenju ništavosti ženidbe. Proglašenje ništavosti ženidbe mora se upisati u matice vjenčanih i krštenih. Posebno se ne smije dogovarati datum slavlja nove ženidbe ako bi u presudi bila postavljena zabrana sklapanja nove ženidbe.
Tužbu je potrebno predati osobno ili preko zastupnika, uz prethodni telefonski dogovor za urudžbiranje. Na dan urudžbiranja tužbe, tužitelj/tužiteljica je dužan/dužna donijeti uredno sastavljenu tužbu i sve potrebne priloge.
Zahtjev treba biti računalno napisan, a vlastoručno potpisan, kako bi sud bio što sigurniji u sadržaj tužbe. Sudac može dopustiti usmeni zahtjev kad god je stranka spriječena podnijeti pisanu tužbu (npr. zbog bolesti ili invaliditeta); ipak u tom slučaju sudac mora naložiti bilježniku da napismeno sastavi spis koji se treba pročitati stranci i koji ona mora potvrditi, a koji zamjenjuje pisanu tužbu stranke sa svim pravnim učincima.
Tužbi je potrebno priložiti: 1. vjenčani list iz župe vjenčanja (original); 2. postupak za ženidbu iz župe vjenčanja (kopija); 3. presudu brakorazvodne parnice općinskoga suda (kopija); 4. krsne listove tužitelja/tužiteljice i tužene stranke (originali); 5. svjedočanstvo vlastitoga župnika o istinoljubivosti i vjerodostojnosti tužitelja/tužiteljice; 6. popis svjedoka, s naznakom podataka o svakom svjedoku: ime, prezime, adresa i telefon, u kakvom ste odnosu (rodbina, prijatelji, poznanici…) te o čemu pojedini svjedok može posvjedočiti s obzirom na kanonski razlog ništavosti ženidbe.
Podnesena i urudžbirana tužba ne znači i da je tužba prihvaćena. Tužbu odlukom prihvaća ili odbacuje sudski vikar. Tužba se može odbaciti: 1. ako sudac ili sud nisu mjerodavni; 2. ako je nedvojbeno sigurno da tužitelj nema pravne sposobnosti nastupati na sudu; 3. ako tužba ne izriče pred kojim se sucem parnica pokreće; ako se ne naznačuje što se zahtijeva i od koga se zahtijeva; ako ne naznačuje na koje se pravo tužitelj oslanja i bar općenito činjenice i dokaze kojima se potkrjepljuje ono što se tvrdi; ako nije potpisana od tužitelja ili njegova zastupnika s naznakom dana, mjeseca i godine te mjesta u kojemu tužitelj ili njegov zastupnik stanuju ili za koje izjave da će, radi primanja spisa, u njemu prebivati; 4. ako je iz same tužbe posve jasno da zahtjev nema nikakva temelja i da nije moguće da se tijekom postupka pokaže neki temelj. Ako je tužba odbačena zbog nedostataka koji se mogu ispraviti, tužitelj može ponovno podnijeti istom sucu novu, propisno sastavljenu tužbu. Protiv odbacivanja tužbe stranka ima uvijek neokrnjeno pravo da u roku deset iskoristivih dana uloži razlozima potkrijepljen utok.
Tužbi se može priložiti: a) službenu dokumentaciju koja potkrjepljuje tužbu (zdravstvenu, sudsku, policijsku, centra za socijalnu skrb, ustanova za karitativno djelovanje i društvenu skrb i sl.); b) druge dokaze koji potkrjepljuju ono što se tvrdi u tužbi (privatne i/ili javne isprave, osobnu korespondenciju, audio-vizualne zapise, tonske zapise, fotografije, ispis sms poruka i/ili elektroničke pošte i sl.); c) svjedočanstva drugih osoba o istinoljubivosti i vjerodostojnosti tužitelja/tužiteljice (npr. župnih vikara, rektora crkava, kapelana, duhovnih voditelja, voditelja vjerničkih društava i dr.).
U odluci kojom se tužba prihvaća sudski vikar naredi da se primjerak priopći branitelju veze i, ako tužbu nisu potpisale obje stranke, tuženoj stranci, dajući joj rok od petnaest dana da iznese svoje mišljenje o zahtjevu. Kada prođe navedeni rok, nakon što je, ako i koliko god to smatra prikladnim, drugu stranku ponovno upozorio da očituje svoje mišljenje o tužbi te saslušavši branitelja veze, sudski vikar odlukom odredi formulaciju dvojbe i odluči treba li se parnica voditi redovitim ili kraćim postupkom. Ta odluka se odmah priopći strankama i branitelju veze. Ako parnicu treba voditi redovitim postupkom, sudski vikar istom odlukom uspostavlja sudsko vijeće. Formulacija dvojbe mora odrediti iz kojeg se razloga ili iz kojih se razloga osporava valjanost ženidbe. Ako se pak odredi vođenje kraćeg postupka, sudski vikar istom odlukom kojom utvrđuje formulaciju dvojbe imenuje istražitelja i prisjednika te na sjednicu, koja se mora održati u roku od trideset dana, poziva sve one koji na njoj trebaju sudjelovati. Kada stranke prihvate odluku o formulaciji dvojbe ili dvojbi, odnosno ako u roku deset dana od priopćavanja odluke stranke ništa ne prigovore, predsjednik ili izložitelj novom odlukom određuje istraživanje parnice i poziva stranke na preslušanje.
Sud na dan urudžbiranja tužbe poduzima: a) predlaganje pomirenja ženidbenih drugova. Obveza je suca pokušati izmiriti ženidbene drugove kad god nazre ikakvu nadu u dobar ishod, uvijek poštujući pravednost. Očito je u tom pokušaju isključena svaka nagodba ili sporazum. Pomirenje je moguće samo u slučaju: 1) da ženidbeni drugovi ukrijepe ženidbu, ako je ništavost sigurna ili dvojbena; 2) da ženidbeni drugovi uspostave zajednički ženidbeni život, ako se ustanovi da je ženidba stvarno valjana. U tom pokušaju sudac je dužan upotrijebiti sva »pastoralna sredstva« koja su mu na raspolaganju; b) utvrđivanje pravne sposobnosti nastupanja tužitelja/tužiteljice na sudu; c) upoznavanje s redom rješavanja predmeta i sa sadržajem oglasne ploče suda; d) potpisivanje Izjave tužitelja/tužiteljice o ostvarenju predprocesnih radnji; e) izdavanje potvrde o urudžbiranju tužbe.
Tužba za kraći postupak pred biskupom, osim svega onoga što mora sadržavati kod redovitog postupka, mora: 1. biti podnesena od oba ženidbena druga ili od jednog ženidbenog druga uz suglasnost drugoga; 2. kratko, cjelovito i jasno iznijeti činjenice na kojima se zahtjev temelji; 3. navesti dokaze koje sudac može odmah prikupiti; 4. sadržavati u prilogu isprave na kojima se zahtjev temelji (među dokaznim sredstvima koja podupiru tužbu moraju biti svi medicinski dokumenti koji očito čine nekorisnom provedbu službenog vještačenja).
Tužba za redoviti sudski postupak mora: 1. naznačiti suca od kojeg se zahtijeva obrana vlastitih prava. Dovoljno je navesti naziv i adresu suda pred kojim se pokreće parnica (npr. Međubiskupijski sud prvoga stupnja u Zagrebu, Vlaška 70E, Zagreb); 2. naznačiti objekt zahtijevanja (npr. proglašenje ništavosti ženidbe); 3. naznačiti ženidbu o kojoj je riječ (kada i gdje je sklopljena, između kojih osoba - navesti potpune podatke o oba ženidbena druga); 4. precizirati temelj ili pravni naslov zahtjeva, izloživši barem općenito činjenice i dokaze kojima se potvrđuje ono što se tvrdi. U tužbi treba jasno navesti kanonski razlog ili kanonske razloge nevaljanosti ženidbe i na čijoj strani se nalaze. Predmet spora mora proizlaziti iz tužbe, mora u tužbi biti obrazložen i moraju biti bar općenito za njega navedeni dokazi. U parnicama proglašenja ništavosti ženidbe kanonski razlog ništavosti ženidbe mora postojati u trenutku davanja i primanja privole (u trenutku vjenčanja); 5. naznačiti prebivalište ili boravište tužitelja/tužiteljice (adresu i kontakt podatke); 6. naznačiti prebivalište ili boravište tužene stranke (adresu i kontakt podatke); 7. biti vlastoručno potpisana od tužitelja/tužiteljice, s naznakom dana, mjeseca i godine (u redovitom postupku tužba može biti potpisana od tužene stranke, a u slučaju da se namjerava ući u kraći postupak pred biskupom tužba mora biti potpisana i od tužene stranke ili mora postojati pisana suglasnost).
Prije dolaska na sud korisno je i potrebno razgovarati s vlastitim župnikom, tj. župnikom boravišta ili prebivališta tužitelja/tužiteljice, o postojanju pravnoga temelja, odnosno razlozima zbog kojih se može podnijeti tužba. U slučaju pokretanja parnice, razgovor sa župnikom je važan i zbog svjedočanstva o istinoljubivosti i vjerodostojnosti tužitelja/tužiteljice te zbog upućivanja i/ili izdavanja vjenčanog lista, krsnog lista, postupka za ženidbu… Korisne informacije i savjeti s obzirom na postojanje pravnoga temelja mogu se dobiti u crkvenim obiteljskim savjetovalištima. Pravnu pomoć bilo bi dobro zatražiti i od pojedinih crkvenih pravnika ili osoba koje su stručne u području kanonskoga prava (npr. teolog, vjeroučitelj, kateheta...). Pravna pomoć može se zatražiti i pri uredu za savjetovanje, ako sud takav ured ima uspostavljen. Nije potrebno dolaziti na sud prije nego što se ostvare ove pretpostavke.
Ispišite stranicu: