Rad crkvenih sudova, samo odvijanje postupka, pravedna nagrada djelatnicima sudova izazivaju financijske troškove pa mora postojati izvor financiranja. Reforma poziva biskupske konferencije da se brinu, ako je to moguće, da se osigura besplatnost postupka, međutim ne određuje se da će svi sudski postupci ubuduće biti besplatni. Biskup, čija je zadaća upravljati sudom, donosi odredbe o sudskim troškovima i besplatnoj pravnoj zaštiti, tj. određuje u kojoj će mjeri same stranke u postupku sudjelovati u podmirenju troškova suđenja. U donošenju tih odredbi, biskup treba imati u vidu specifičnu narav ženidbenih parnica te svim vjernicima, bez obzira na njihovu materijalnu situaciju, omogućiti obraćanje sudu, jer spasenje duša uvijek treba biti vrhovni zakon u Crkvi. Stoga se u svim taksovnicima jasno naglašava načelo da tko nije u mogućnosti podmiriti sudske troškove, ima pravo na potpuno oslobađanje, a tko ih može podmiriti djelomično, ima pravo na smanjenje troškova. Po tom načelu vodimo se na Međubiskupijskim sudovima u Zagrebu.
