MEĐUBISKUPIJSKI SUD I. STUPNJA U ZAGREBU
✣
MEĐUBISKUPIJSKI PRIZIVNI SUD U ZAGREBU

Česta pitanja

O otklanjanju zabrane

Crkva ima zadaću spriječiti sklapanje nove ženidbe koja bi bila ništava, stoga se postavlja zabrana kao mjera opreza. U nekim slučajevima u izvršnoj presudi sud mora i može postaviti jednoj ili objema strankama u postupku zabranu sklapanja nove ženidbe. Važeći Zakonik ne određuje u kojim se slučajevima treba ili može postaviti zabrana, no načelno, prema važećim kanonskim propisima i sudskoj praksi, zabrana se treba dodati presudi o ništavosti ženidbe zbog trajne nesposobnosti, tj. zbog nedovoljne sposobnosti služiti se razumom, trajnog teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima, razloga psihičke naravi onih koji ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze te apsolutne nemoći za spolni čin, a može se postaviti zbog prijevare, isključenja same ženidbe, bitnih svojstava ženidbe (jednosti i nerazrješivosti) te bitnih elemenata ženidbe (dobra potomstva, dobra vjernosti, dobra supruga), nakon što sud procijeni sve okolnosti slučaja.
Zabranu je moguće otkloniti kad postoji stvarna i konkretna nakana sklapanja nove ženidbe (kad postoji ženidbeni plan) i kad nema konkretne nakane sklapanja nove ženidbe (kad ne postoji ženidbeni plan). Najbitnije je ustanoviti da je razlog postavljanja zabrane prestao i da će stranka sklapati valjanu i dopuštenu novu ženidbu.
Zabrana se može otkloniti. Postavljenu zabranu otklanja ordinarij mjesta u kojem se predviđa slavlje ženidbe. Nikako nije uputno dogovarati datum slavlja ženidbe dok se ne riješi pitanje otklanjanja postavljene zabrane sklapanja nove ženidbe.
Protiv uskraćivanja može se podnijeti utok. U slučaju da mjesni ordinarij uskrati otklanjanje zabrane, zainteresirani subjekt može, nakon prethodnog traženja pravičnog rješenja, uputiti utok protiv upravne odluke (upravni utok) Dikasteriju za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. U slučaju uskraćivanja otklanjanja zabrane, prvotno treba gledati na razloge zbog kojih ordinarij ili sud smatraju da se ne može otkloniti zabrana i raditi na tome da se ti razlozi uklone (npr. da se radi na učvršćivanju prihvaćanja bitnih svojstava i elemenata ženidbe; potrebnoj terapiji za bračni život i sl.), kako bi sklapanje ženidbe bilo dopušteno.
Postupanje kod otklanjanja zabrane započinje molbom koju zainteresirana osoba upućuje mjerodavnoj vlasti naznačenoj u izvršnoj presudi. U molbi zainteresirana osoba iznosi osnovne podatke o presudi kojom je proglašena ništavost prethodne ženidbe, o želji sklapanja kanonske ženidbe s točno određenom osobom (ako postoji ženidbeni projekt) ili o namjeri da će u budućnosti sklopiti ženidbu (bez konkretnog ženidbenog projekta), o svijesti vrijednosti i značenja sakramenta ženidbe, o življenju vjerskoga života, o iskrenim namjerama, motivima i ozbiljnosti pristupa pripremi sklapanja nove ženidbe. Ako je otklanjanje postavljene zabrane vezano uz prethodno savjetovanje sa sudom koji je donio presudu, npr. zbog nedovoljne sposobnosti služiti se razumom (kan. 1095, 1°), teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima (kan. 1095, 2°) i/ili razloga psihičke naravi onih koji ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze (kan. 1095, 3°), zainteresirana osoba može iznijeti da je savjesna, ozbiljna i zrela osoba i da je upoznala novoga ženidbenog druga sa svojim prethodnim zdravstvenim stanjem. U tom slučaju molbi se može priložiti nova medicinska dokumentacija, kao i izjava da je stranka spremna odazvati se na sudsko vještačenje, ako će se to u postupanju otklanjanja smatrati potrebnim. Zainteresirana stranka obično se prvo obraća vlastitom župniku ili župniku župe u kojoj će se pripremati za ženidbu. U oba slučaja zainteresirana stranka treba župniku dostaviti presudu o ništavosti ženidbe. Čini se korisnim i opravdanim da molba zainteresirane osobe bude popraćena i razvijana s nekoliko pojedinačnih susreta između župnika, zainteresirane osobe koja traži otklanjanje zabrane i budućega ženidbenog druga. Kada župnik stekne uvjerenje da razlog ništavosti prethodne ženidbe više ne postoji ili da se najvjerojatnije neće iznova pojaviti, sastavlja pismo (preporuku, mišljenje) o molbi zainteresirane osobe i upućuje ga mjerodavnom ordinariju. U kratkom pismu župnik donosi osnovne podatke o zainteresiranoj osobi, o presudi kojom je proglašena ništavost prethodne ženidbe, o želji sklapanja nove kanonske ženidbe s točno određenom osobom (ako postoji ženidbeni projekt) ili o namjeri da se u budućnosti sklopi ženidba (bez konkretnog ženidbenog projekta), o uvjerenju da je molitelj/moliteljica svjesna vrijednosti i značenja sakramenta ženidbe, da je promišljala o razlozima zbog kojih je prethodna ženidba proglašena ništavom, kao i da se zauzela u življenju vjerskoga života, o iskrenim namjerama te da je savjesno i ozbiljno pristupila pripremama za sklapanje nove ženidbe. Ako je otklanjanje postavljene zabrane vezano uz prethodno savjetovanje s crkvenim sudom koji je donio presudu, župnik može posvjedočiti da molitelj/moliteljica djeluje kao savjesna, ozbiljna i zrela osoba te da je upoznala novog ženidbenog druga sa svojim prethodnim zdravstvenim stanjem. U tom slučaju župnik može napomenuti može li zainteresirana stranka priložiti i zadnji nalaz liječnika (npr. psihijatra, psihologa i dr.) te izjavu da je spremna i voljna odazvati se na intervju sa sudskim stručnjakom, ako to crkveni sud bude smatrao potrebnim. Nakon dostave molbe i popratnih dokumenata, stranka može očekivati odgovor. O molbi i popratnim dokumentima više vidi ovdje.
Ispišite stranicu: