Kod parnica o ništavosti ženidbe najčešće se primjenjuje redoviti sudski postupak. Redovito parnično suđenje odvija se kroz pet različitih faza: uvođenje parnice, istražna i dokazna faza, raspravna faza, odlučujuća faza i završna faza. Uvođenje parnice obuhvaća podnošenje tužbe i utvrđivanje predmeta spora. Iz tužbe mora jasno proizlaziti kanonski razlog ništavosti ženidbe, tj. moraju se izložiti barem općenito činjenice i dokazi kojima se potvrđuje ono što se tvrdi. Kad zaprimi tužbu, sudski vikar, ako smatra da tužba ima nekog temelja, donosi odluku o prihvaćanju tužbe i naredi da se primjerak priopći branitelju veze te tuženoj stranci, dajući joj rok da iznese svoje mišljenje o zahtjevu. Kada prođe navedeni rok, sudski vikar svojom odlukom odredi formulaciju dvojbe. U istražnoj fazi parnice preslušavaju se stranke u postupku (tužitelj i tužena stranka), a u dokaznoj fazi parnične stranke podnose dokaze (npr. preslušavaju se svjedoci, dostavljaju isprave, ako je potrebno pristupa se vještačenju stranaka i dr.). Nakon istraživanja parnice, strankama se daje pravo uvida u spise parnice. Ta se faza završava zaključenjem dokaznoga postupka. U raspravnoj fazi stranke u parnici podnose svoje obrane i primjedbe, kojima se dodaju primjedbe branitelja veze i promicatelja pravde, ako sudjeluje u suđenju. Po završetku rasprave, predsjednik sudskoga vijeća utvrđuje koji će se dan i sat sastati suci da bi donijeli odluku. Nakon što se zazove Božje ime, suci redom iznesu zaključke i utvrđuje se što treba stajati u odredbenom dijelu presude, tj. je li ništavost ženidbe dokazana ili nije dokazana. Nakon što se sastavi presuda, dostavlja se strankama u postupku. Presuda, kojom je prvi put ženidba proglašena ništavom, postaje izvršna nakon isteka određenih rokova. Stranka koja se smatra oštećenom, a isto tako promicatelj pravde i branitelj veze, imaju pravo podnijeti ništavnu žalbu protiv presude ili priziv protiv iste.
