Župnik - vlastiti pastir
Župnik je vlastiti pastir povjerene mu župe koji vodi pastoralnu brigu za predanu mu zajednicu vjernika. Za župnu zajednicu obavlja službu naučavanja, posvećivanja i upravljanja. Da bi župnik brižljivo obavljao pastirsku službu, službu vođenja, ponajprije treba nastojati upoznati vjernike koji su povjereni njegovoj brizi. Posjet obiteljima, sudjelovanje u njihovim brigama i tjeskobama, potpora ženidbenim drugovima i roditeljima u vršenju dužnosti i unaprjeđenje rasta kršćanskoga života u obiteljima redovita su župnička pastoralna djelovanja.
U praksi župnici su prvi i najbliži promicatelji “evanđelja braka i obitelji”, a osobito trebaju biti bliski onima koji su u nevolji i krizi. Propala ženidbena sjedinjenja situacije su u kojima se traži njihova bliskost i osjetljivost. U utvrđivanju ništavosti ženidbe primarna odgovornost župnika je savjetovanje vjernika u pogledu mogućnosti pokretanja zahtjeva za proglašenje ništavosti ženidbe. Njegova uloga zahtijeva oprez i stručnost te izbjegavanje ishitrenih zaključaka, lažnih nada i štetnih iluzija.
Savjetodavni razgovor
Prije savjetodavnog razgovora u svrhu utvrđivanja ništavosti ženidbe, župnik/pastoralni savjetnik trebao bi svratiti pozornost na ispunjavanje nekih uvjeta i aspekata.
1) Na samom početku, u fazi savjetovanja i razmatranja, predistražnih radnji, odnosno utvrđivanja istine, ako vjernik izričito zatraži postupak, zainteresiranim strankama župnik treba naglasiti da čitav postupak provjere počiva na pretpostavci potpune iskrenosti stranke koja je zatražila pastoralnu savjetodavnu pomoć. Dva su razloga zbog kojih se traži potpuna iskrenost. U prvom redu, eventualno proglašenje ništavosti ženidbe problem je koji zadire duboko u savjest zainteresiranih osoba. Riječ je naime o pravu kojim bračni drugovi ne mogu raspolagati slobodnom voljom, a baš je o tome riječ u slučaju valjano sklopljene ženidbe. Ovdje nema govora o nekakvom izvanjskom formaliziranju osobnog stanja stranaka, nego se tim činom zadire i u savjest. Presuda o ništavosti ne bi imala nikakvu vrijednost ako bi se temeljila na namjerno iskrivljenim ili prenaglašenim razlozima. U drugom redu, početni savjetodavni razgovor, iako podrazumijeva i problem mogućnosti dokazivanja postojanja valjanoga razloga ništavosti, on još uvijek ne zahtijeva izvođenje dokaza. Riječ je o davanju mišljenja na temelju elemenata koji uglavnom potječu iz iskaza jednoga, a rjeđe obaju ženidbenih drugova. Važno je istaknuti da prenaglašavanje ili pretjerivanje u nekim specifičnim okolnostima možda može na neki način zavarati pastoralnog savjetnika, no takvo nešto sud će daleko teže prihvatiti s obzirom na obvezu provjere i sučeljavanja tvrdnji obiju stranaka.
2) Župnik/pastoralni savjetnik, čija je zadaća pomoći vjerniku pri utvrđivanju postojanja razloga ništavosti ženidbe, nikada ne smije smetnuti s uma glavne ciljeve provjere (savjetodavnog razgovora), a to su: ponajprije utvrditi je li slučaj koji vjernik iznosi uvršten u razloge ništavosti ženidbe po kanonskome pravu; zatim, ako je to moguće, u glavnim crtama dokazati eventualno izneseni razlog ništavosti. Vjernik u svom iskazu često teži iznošenju činjenica koje nisu bitne za istražni postupak ili pak izražavanju svojih nekadašnjih i sadašnjih osjećaja. Pastoralni savjetnik treba pripaziti da u savjetovanju ne ispituje stranke formalno-birokratskim načinom. Pastoralni djelatnik može slobodno pokazivati razumijevanje, ljudsku naklonost ili suosjećajnost zbog životnih nedaća, no nikada ne smije smetnuti s uma specifičnu svrhu pomoći koju nastoji pružiti osobi koju treba postojano i strpljivo navoditi na izlaganje činjenica zaista bitnih za istragu, pri čemu ne smije dopustiti da na njegovo mišljenje na bilo koji način utječu emotivni ili osjećajni elementi. U razgovoru pastoralni djelatnik nikako ne smije u vjerniku proizvesti “štetne iluzije” da svoje stanje može riješiti proglašenjem ništavosti prethodnoga braka na temelju mišljenja koje je iskrivljeno činjenicama koje nisu neposredno relevantne za slučaj, kao što su tvrdnje (zaključci) o tome da je riječ o čestitoj osobi, vjerniku katoliku koji svoju vjeru revno prakticira, osobi koja nije odgovorna za neuspjeh ženidbenog saveza, koja je zbog toga mnogo propatila, koja žarko želi ponovno pristupati sakramentima, ali se s katoličkog stajališta našla u objektivno neregularnoj situaciji… Iako pastoralni savjetnik neće moći otkloniti baš sve navedeno, ipak ne smije smetnuti s uma pravu svrhu mišljenja koje stranci treba dati, a to je utvrditi je li razlog (slučaj/slučajevi) koji vjernik iznosi uvršten u kanonske razloge ništavosti ženidbe i koje će to dokaze, u glavnim crtama, iznijeti pred sucem.
3) Da bi se izbjegla opasnost iz prethodne točke, pastoralni savjetnik treba također uvijek imati na umu i da utvrđivanje ništavosti treba promatrati iz specifične perspektive vremena sklapanja ženidbe. Mogući razlog ništavosti treba dokazati baš u odnosu na trenutak sklapanja ženidbe, tj. razlog ništavosti ženidbe treba postojati u trenutku sklapanja ženidbe. Bilo koja okolnost, koja nastane nakon vjenčanja, ma kako bila teška (bolesti, nevjera, nasilje, alkoholizam itd.), nije relevantna za proglašenje ništavosti ženidbe, ako se ne dokaže postojanje nekog od razloga ništavosti barem u korijenu u trenutku davanja i primanja privole (sklapanja ženidbe).
4) Premda se razgovor može odvijati na različite načine, ovisno o emotivnom stanju stranke, odnosno o tome je li pastoralna savjetodavna pomoć izričito zatražena ili možda župnik vodi postupak neformalno, procjenjujući u sebi ono što mu stranka izlaže drugim povodom (npr. duhovno vodstvo, ispovijed, traženje savjeta), pastoralni savjetnik bi uvijek trebao imati na umu svojevrsnu shemu glavnih razloga ništavosti ženidbe, da bi mogao potpuno i cjelovito ispitati bitne elemente za ishod savjetodavnoga razgovora.
Primjerice, župnik bi mogao imati na umu shemu poput one naznačene na ovoj mrežnoj stranici pod naslovom:
RAZLOZI NIŠTAVOSTI ŽENIDBE - Kada je ženidba nevaljana? Riječ je o sasvim praktičnoj shemi koja odražava ono što bismo mogli nazvati najlogičnijim postavkama ove materije. Ovdje ponavljamo shemu u skraćenom obliku iznoseći najčešće kanonske razloge ništavosti ženidbe koji se odnose na nedostatke u privoli, tj. na slobodu osobe, na njene sposobnosti i na ispravnost njenih namjera.
- nevaljana je ženidba sklopljena zbog prisile ili velikoga straha koji je nanesen izvana, pa i nenamjerno, tako da je netko prisiljen izabrati ženidbu kako bi ga se oslobodio;
- nevaljano sklapa ženidbu tko ulazi u nju zaveden, zbog zadobivanja privole, zlonamjernom prijevarom o nekoj osobini druge stranke koja po svojoj naravi može teško narušiti zajednicu ženidbenog života;
- ženidbu čini nevaljanom i zabluda u osobi, kao i zabluda u osobini osobe, ako druga stranka izravno i u prvom redu sklapa s njom ženidbu zbog te osobine.
b) Nedostaci u sposobnosti osobe
Nesposobni su za sklapanje ženidbe, tj. za davanje valjane ženidbene privole :
- oni koji ne posjeduju dovoljnu uporabu razuma;
- oni koji boluju od teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima koje treba uzajamno davati i primati;
- oni koji zbog razlogâ psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze, kao što su doživotna vjernost, zajedništvo svega života te rađanje i odgajanje potomstva.
Kada se uzme u obzir da postoji mnogo mogućih razloga nedovoljne uporabe razuma, bolestî koje uzrokuju težak manjak u prosuđivanju o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima, kao i mogućih razloga psihičke naravi nesposobnosti za preuzimanja bitnih ženidbenih obveza, razvidno je da već na toj osnovi postoji bezbroj mogućih razloga nevaljanosti ženidbe. Nesposobnost mora postojati u vrijeme davanja privole, mora biti sigurna, teška. U dokazivanju nesposobnosti, ovisno o parnici, zahtijeva se mišljenje vještaka: psihologa, psihijatra, ginekologa, pa je i nužno sudjelovanje stranke u postupku koja se treba podvrgnuti vještačenju.
c) Nedostaci u namjeri
Nevaljano sklapa ženidbu:
- ako jedna ili druga, odnosno jedna i druga stranka u slavljenju ženidbe pozitivnim činom volje isključe samu ženidbu;
- ako jedna ili druga, odnosno jedna i druga stranka u slavljenju ženidbe pozitivnim činom volje isključe neki bitni sastavni dio ženidbe: dobro vjernosti, dobro rađanja i odgajanja djece, dobro supruga;
- ako jedna ili druga, odnosno jedna i druga stranka u slavljenju ženidbe pozitivnim činom volje isključe neko bitno svojstvo ženidbe, kao što je jednost ženidbe, iz koje proizlazi obveza vjernosti, ili nerazrješivost ženidbe, iz koje proizlazi obveza doživotnosti.
Kanonsko pravo polazi od pretpostavke da je unutrašnja voljna privola u skladu s riječima i znakovima upotrijebljenima u slavljenju ženidbe, tj. u očitovanju ženidbene privole. Na sudu nije lako dokazati himbu u privoli, budući da je riječ o unutrašnjem voljnom činu, ali je moguće.
Nije jednostavno nabrojiti sve kanonske razloge ništavosti ženidbe koji se odnose na nedostatke u privoli. Zbog toga je, prije pokretanja parnice, potrebno posavjetovati se s kompetentnom osobom.
O ženidbenoj privoli vidi više: N. ŠKALABRIN, Ženidba. Pravno-pastoralni priručnik, Đakovo, 1995.
Ova ili neka druga njoj analogna shema korisna je pri sustavnom ispitivanju kao i za upotpunjavanje iskaza promatrane osobe. Razlozi ništavosti koji se statistički najrjeđe javljaju (npr. zapreka svetoga reda, otmica, krvno srodstvo…) u pravilu se spontano razotkrivaju iskazom zainteresirane osobe.
Prije davanja mišljenja, pa makar i samo razgovorom, treba postići sigurnost kroz slobodni iskaz i pitanja savjetnika da su dotaknuta sva pitanja koja su bitna za ishod razgovora: ako se stalno ima na umu shema koje se treba držati u provedbi istrage, posao pastoralnoga savjetnika bit će zasigurno mnogo učinkovitiji. Ponekad je nužno obaviti više razgovora, a često se može pokazati potreba razgovora i s drugim ženidbenim drugom.
5) Koliko je god to moguće, na samom početku istrage vrlo je preporučljivo protumačiti odgovor koji se daje na kraju razgovora, što je s jedne strane znak poštovanja prema osobi, a s druge strane takav pristup ima i naglašenu odgojnu narav: proglašenje ništavosti ženidbe nije, naime, nikakva usluga ili stvar slobodne procjene, već ono može samo biti ishod potrage za pravom istinom i pravim stanjem stvari u svjetlu crkvene regulative. Isto tako, to je tumačenje znak pažnje koji omogućuje bolje razumijevanje danog odgovora, pri čemu se može ostaviti i mogućnost daljnje razrade i pojašnjenja onih elemenata koji do tada nisu jasno utvrđeni. Konkretno, obrazloženje odgovora može se dati i izlaganjem stranci glavnih razloga ništavosti ženidbe, s time da se i samoj stranci pomogne u primjeni važeće normative na njegov specifični slučaj. Ovo u nekim slučajevima može biti vrlo zahtjevan, ali u svakom slučaju plodonosan posao u smislu razumijevanja odgovora pastoralnoga savjetnika, pa makar on bio i nepovoljan za stranku u smislu potpore njegovoj nakani pokretanja parnice za proglašenje ništavosti ženidbe.
6) Nije pastoralno ne razgovarati sa zainteresiranom strankom ili jednostavno reći da niste kompetentni u otkrivanju ništavosti ženidbe. Župnik je ovlašteni vjenčatelj. Zakon nalaže župniku da prije sklapanja ženidbe ukloni sve što bi smetalo valjanom ili dopuštenom sklapanju ženidbe. Sposobnost uklanjanja prije sklapanja ženidbe jednaka je sposobnosti otkrivanja razloga nevaljanosti ženidbe.
U iznimnim slučajevima kad se župnik zaista ne osjeća kompetentnim za davanje savjeta ili je u velikoj dvojbi, može se obratiti sudu. Ponekad će biti pastoralno da župnik zajedno sa zainteresiranom strankom dođe na mjerodavni sud i tamo zajedno zatraže pomoć.
Prvi koraci u postupku utvrđivanja ništavosti ženidbe uvijek su teški za stranku, pa je župnička podrška i pratnja tijekom cijelog postupka s pastoralnoga aspekta služiteljska, pedagoška i spasenjska.
Župnik, osim što ima ulogu pravno-pastoralne pomoći prije podnošenja tužbe i za vrijeme vođenja postupka na sudu, ne smije zaboraviti i na jednostavnu mjeru opreza, tj. župnik je dužan u slučaju nevaljane ženidbe predložiti strankama ukrjepljenje ženidbe: jednostavno ukrjepljenje (kan. 1156-160) ili ozdravljenje u korijenu (usp. kan. 1161-1165).
Zadaća u slučaju pokretanja parnice
U slučaju pokretanja postupka župnik može stranci pomoći u sastavljanju tužbe.
Pastoralno je uputiti stranku u župe u kojima se nalaze dokumenti što ih je potrebno priložiti uz tužbu.
Vlastiti župnik dužan je napisati svjedočanstvo/preporuku o istinoljubivosti i vjerodostojnosti stranke koja podnosi zahtjev. Svjedočanstvo/preporuka mora biti sadržajna i obrazložena.
Pastoralna ljubav zahtijeva da župnik tijekom sudskog postupka podrži stranku, prati je, razjasni eventualne nejasnoće, uputi k mjerodavnim osobama ili ustanovama, pokaže da mu je stalo do istine, pravde i sreće člana njegove župne zajednice.
Vlastiti župnik ili župnik koji je ženidbene drugove pripremao za ženidbu može biti predložen za svjedoka u parnici, bilo od stranke bilo po službenoj dužnosti od strane suda.
U iznimnim slučajevima kad stranke ili svjedoci ne mogu doći u sjedište suda na preslušanje, sud bi mogao za preslušatelja ili bilježnika imenovati župnika. U tom slučaju župnik preslušatelj ili bilježnik djeluje isključivo prema uputama suda. U slučaju pak poteškoća kod redovitog načina dostave tužbe ili odluka, sud može odrediti župnika da izvrši zadaću dostavljača.
U nekim parnicama sud može od župnika zatražiti i mišljenje glede istinoljubivosti ili vjerodostojnosti svjedoka koji su predloženi za svjedočenje. Mišljenje župnika trebalo bi biti obrazloženo.
Po završetku sudskog postupka, odnosno izvršne presude kojom se utvrdila ništavost ženidbe, župnik ima zadaću da prema dopisu mjesnog ordinarija vjerno i brižno u maticu vjenčanih i krštenih ubilježiti presuđenu ništavost i eventualnu zabranu sklapanja nove ženidbe, ako je zabrana postavljena.
OBRASCI I DOKUMENTI
