Postupak u pretpostavljenoj smrti ženidbenog druga (kan. 1707, §§ 1-3) ima za zadaću rasvijetliti smrt nestalog supružnika kada preostali ženidbeni drug ne može predočiti autentičan državni ili crkveni dokument o smrti. Zbog načela nerazrješivosti za Crkvu nije dovoljna samo dugotrajna odsutnost ženidbenog druga kako bi se živući ženidbeni drug mogao smatrati slobodnim za sklapanje nove ženidbe, nego je potrebno steći moralnu sigurnost o smrti nestalog ženidbenog druga. Postupak pokreće preostali ženidbeni drug molbom za proglašenje pretpostavljene smrti koju upućuje dijecezanskom biskupu biskupije u kojoj ima prebivalište ili boravište. Dijecezanski biskup može istraživanje o smrti ženidbenog druga povjeriti vlastitom sudu ili nekom prikladnom svećeniku. Istraživanje se vrši prikupljanjem dokaza (izjava pod prisegom živućeg ženidbenog druga, izjave svjedoka, javno mnijenje ili glasine, okolnosti i elementi koji utemeljeno pretpostavljaju stvarnu smrt nestalog ženidbenog druga…). Ukoliko nakon provedenog istražnog postupka biskup (ili sudac) stekne moralnu sigurnost, donosi odluku kojom se proglašava pretpostavljena smrt koja preostalom ženidbenom drugu omogućava sklapanje nove ženidbe.
Odluka biskupa ili suca, koja izriče proglašenje smrti, temelji se na pretpostavci koja niti mijenja niti može mijenjati objektivnu stvarnost. Dosljedno tome, ako je ženidbeni drug za kojeg se misli da je mrtav još uvijek živ, tada bi nova ženidba, premda je sklopljena u propisanom kanonskom obliku, bila ništava prema kan. 1085, § 1, a ženidbeni drugovi u novoj ženidbi bili bi dužni rastaviti se čim steknu sigurnost o toj činjenici. Djeca koja su rođena u novoj ženidbi bila bi zakonita prema kan. 1137, osim ako bi se radilo o zloj vjeri kod obaju kontrahenata. U Zakoniku kanonskoga prava postupak u pretpostavljenoj smrti ženidbenog druga predviđen je samo za ženidbene učinke, tj. u svrhu sklapanja nove ženidbe preostalog ženidbenog druga, a ne s obzirom na gospodarske učinke, kao što su pitanje nasljedstva, vlasništva i sl. Budući da su ti učinci čisto građanski, mjerodavnost odnosnih sudova pripada svjetovnoj vlasti (kann. 1059 i 1672).
Više o postupcima u pretpostavljenoj smrti ženidbenog druga vidi:
Klara ĆAVAR, Postupak u pretpostavljenoj smrti ženidbenog druga, u:
Posebni sudski postupci i postupanja, Zbornik radova, Zagreb, 2010., str. 91-102;
Nikola ŠKALABRIN,
Postupci, Đakovo, 2000., str. 298-302.
